Gledanje meteorskih pljuskova jedno je od najljepših iskustava koje nam svemir može pružiti. Bez potrebe za teleskopima ili drugim posebnim alatima, dovoljno je udobno se smjestiti i uživati u prizoru svjetlosnih tragova na noćnom nebu. No, dok je nama na Zemlji to opuštajući doživljaj, za svemirske letjelice koje kruže iznad atmosfere, meteorski pljuskovi predstavljaju stvarnu opasnost. No prije nego krenem dublje u članak, znate li koja je razlika između meteora, meteorida, i meteorita?
Razlika između meteora, meteoroida i meteorita
Prije nego što dublje zaronimo u rizike koje meteorski pljuskovi predstavljaju za svemirske misije, važno je razjasniti neke ključne pojmove. Meteori su komadi svemirskog kamenja koji ulaze u Zemljinu atmosferu i sagorijevaju, stvarajući svjetlosni trag. Meteoroidi su ti komadići dok su još uvijek u svemiru, a meteoriti su oni rijetki fragmenti koji prežive put kroz atmosferu i padnu na Zemlju. Naš planet ima prirodni obrambeni mehanizam – atmosferu, koja nas štiti od većine meteora. Dok većina tih svemirskih tijela sagorijeva pri ulasku u atmosferu, samo oni najveći dosegnu površinu. No, svemirske letjelice i sateliti nemaju taj luksuz. Oni kruže iznad zaštitnog omotača atmosfere i izloženi su većem riziku od udara meteoroida.
NASA i druge svemirske agencije ozbiljno shvaćaju prijetnju meteoroida. Iako su meteorski pljuskovi relativno predvidljivi i njihova opasnost može se procijeniti, sporadični meteoroidi predstavljaju veći rizik zbog svoje nepredvidljivosti. NASA-in Ured za meteoroidno okruženje (engl. Meteoroid Environment Office) redovito izdaje prognoze kako bi svemirske misije bile pripremljene na moguće udare. Nije riječ samo o teoriji. Međunarodna svemirska postaja (MSP), koja je u orbiti od 1998. godine, nekoliko je puta morala mijenjati svoju putanju kako bi izbjegla potencijalne udare. Posada ponekad je bila prisiljena skloniti se u modul za spašavanje zbog prijetnje meteoroida. Srećom, do sada nije bilo ozbiljnih oštećenja.
Kategorizacija opasnih meteorskih pljuskova
Nedavno istraživanje koje je vodila Althea V. Moorhead iz NASA-inog Ureda za meteoroidno okruženje, u suradnji s istraživačima sa Sveučilišta Zapadnog Ontarija, pokušava kvantificirati opasnosti koje meteorski pljuskovi predstavljaju za svemirske letjelice. Istraživanje, objavljeno na otvorenom serveru arXiv, analizira potencijalno opasne meteorske pljuskove. Prema istraživanju, da bi se neki meteorski pljusak smatrao opasnim, broj meteoroida određene mase ili veće, koji udaraju u površinu svemirske letjelice u niskoj Zemljinoj orbiti tijekom određenog vremenskog razdoblja, mora porasti za 5% iznad sporadične stope. Ovaj porast generira dovoljno energije (oko 105 džula) da ošteti osjetljive dijelove svemirske letjelice.
Analizom 74 od 110 poznatih meteorskih pljuskova, istraživači su identificirali šest koje smatraju najopasnijima. To su dnevni Arietidi, Geminidi, Perseidi, Kvadrantidi, Južni Delta Akvaridi i dnevni Xi Sagittaridi. Još 11 pljuskova također ispunjava kriterije za opasnost, no ne prelaze prag za dvostruko. Ovo istraživanje jasno pokazuje da operateri svemirskih letjelica moraju biti izuzetno oprezni kada je riječ o meteoroidnoj aktivnosti, ne samo tijekom orbitalnih operacija, već i u fazi dizajna i planiranja misija. Iako mi na Zemlji možemo nastaviti uživati u spektaklu meteorskih pljuskova, za svemirske istraživače ovi događaji predstavljaju stvarnu prijetnju sigurnosti njihovih misija. Meteorski pljuskovi, iako predivni, imaju svoju mračnu stranu kada je riječ o svemirskim operacijama.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
