Zašto je 50.000 stanovnika napustilo prosperitetno naselje u srcu Amerike?
Na vedar dan, ako se uspnemo na 144 stepenice Monks Mound-a u južnom Illinoisu, pogled nam može doseći sve do suvremenog horizonta St. Louisa. Međutim, prije 700 godina, s tog istog mjesta, nalazili bismo se u srcu drevne metropole zvane Cahokia—jednog od najvećih pretkolumbijskih naselja na sjevernoameričkom kontinentu. Cahokia je bila mnogo više od običnog grada; predstavljala je kulturno, religijsko i ekonomsko središte Misissipijske kulture, s javnim trgovima, svetištima, složenom mrežom prometnica i čak astronomskim opservatorijem. U svojem zenitu, Cahokia je bila dom za približno 20.000 ljudi, a zajedno s okolnim selima i farmama, poznatima kao “Velika Cahokia,” taj broj je dosegnuo čak 50.000 oko 1100. godine. Stanovnici su uživali u raznovrsnim vjerskim svečanostima, višednevnim festivalima i žestokim sportskim natjecanjima, no unatoč tom procvatu, grad je bio potpuno napušten svega 250 godina kasnije. Njegovih 120 zemljanih humaka ostalo je netaknuto, dok je trava na njima rasla visoko, bez ljudske ruke da je obuzda.
Zašto je Cahokia napuštena? Istraživači već desetljećima pokušavaju pronaći odgovor na ovo pitanje. Neki sugeriraju da su stanovnici iscrpili prirodne resurse, lovili do izumiranja i krčili šume, dok drugi vjeruju da su česte suše i poplave možda dovele do propasti grada. Također postoje teorije koje uključuju političke nemire, dolazak stranih osvajača ili pojavu bolesti.
Strateška važnost i nagli procvat Cahokije
Cahokia je bila strateški smještena na ušću rijeka Missouri, Mississippi i Illinois, u plodnom području poznatom kao American Bottom. Isprva samo jedno od mnogih naselja, Cahokia je doživjela svoju preobrazbu oko 1000. godine kada je poljoprivreda, osobito uzgoj kukuruza, postala temeljni izvor prehrane za domorodačka plemena. Bogato tlo i blizina vode privukli su mnoštvo novih stanovnika, a Cahokia je ubrzo postala značajno središte Misissipijske kulture, privlačeći pripadnike raznih plemena poput Natcheza, Pensacole i Choctawa. Analiza arheoloških ostataka, posebice zubi pronađenih na lokalitetu, otkrila je da su doseljenici iz drugih krajeva činili otprilike trećinu stanovništva. Ovaj brzi rast doveo je do transformacije Cahokije u središte vladavine, trgovine i religije, s područjem koje je na vrhuncu razvoja obuhvaćalo devet kvadratnih kilometara i imalo 120 zemljanih humaka unutar svojih granica.
Zagonetka svakodnevnog života i društvene strukture
Jedan od ključnih izazova u razumijevanju Cahokije je nedostatak pisanih zapisa. Budući da su se stanovnici razišli mnogo prije dolaska Europljana, većina saznanja o životu u ovom gradu dolazi iz arheoloških istraživanja. Prisutnost unutarnjih fortifikacija ukazuje na postojanje složene društvene hijerarhije. Najveći humak, Monks Mound, bio je mjesto gdje su se okupljali politički i duhovni vođe. Središnji trg, okružen zidinama dugim oko dva kilometra, služio je kao prostor za vjerske ceremonije i proslave. Ceremonije u Cahokiji znale su biti izuzetno raskošne. Arheolozi su pronašli dokaze o upotrebi “crnog napitka,” pripravljenog od lišća drveta božikovine, s kofeinskim sadržajem šest puta većim od jake kave. Također, iskopani su veliki otpadni prostori s ostacima više od 2.000 jelenjih leševa, što sugerira masovne gozbe. Svakodnevni život stanovnika Cahokije bio je bogat aktivnostima. Muškarci su lovili, obrađivali zemlju i sakupljali drvo, dok su žene upravljale kućanstvima, izrađivale keramiku i tkale tkanine. Većina kuća nalazila se izvan središnjih zidina, bile su to jednostavne jednosobne nastambe povezane složenim sustavom dvorišta i staza. Zanimljivo je da su stanovnici Cahokije planirali cestu koja vodi istočno-zapadno, a koja se i danas koristi kao put prema St. Louisu.
Tajna kraja i propasti Cahokije
Najveći broj stanovnika Cahokije zabilježen je oko 1100. godine, prema istraživanju AJ Whitea, molekularnog arheologa sa Sveučilišta California State u Long Beachu. White je analizirao sedimentne uzorke iz obližnjeg jezera Horseshoe i otkrio da su “najveće populacije zabilježene u 11. stoljeću, dok je pad zabilježen u 14. stoljeću.” Točnije, oko 1400. godine, populacija je drastično opala. Kako je tako prosperitetan grad s oko 50.000 stanovnika mogao nestati tako iznenada? Postoji nekoliko teorija. Neki znanstvenici ističu kulturnu raznolikost Cahokije i dokaze o političkom nasilju kao mogući uzrok unutarnjih sukoba koji su doveli do pada grada. Drugi pak sugeriraju da su problemi mogli doći izvana, što potvrđuje i činjenica da je perimetarski zid između 1175. i 1275. godine bio obnovljen čak četiri puta, što upućuje na moguće sukobe s okolnim plemenima. Još jedna popularna teorija je da su prirodni resursi jednostavno presušili. Sam perimetarski zid Cahokije zahtijevao je 20.000 drvenih trupaca, a drvo je bilo ključno za gradnju, grijanje i kuhanje. Masovna deforestacija mogla je destabilizirati ekosustav, dovesti do erozije tla i povećati rizik od poplava. Najpopularnija teorija o napuštanju Cahokije odnosi se na prirodne katastrofe poput poplava i suša. Neki znanstvenici tvrde da je Cahokia nastala tijekom razdoblja smanjenih poplava, dok je njezin pad uslijedio nakon povratka velikih poplava. Ovi događaji mogli su izazvati neuspjeh usjeva i devastirati veliki grad. Whiteova istraživanja podupiru ovu teoriju. Sedimentni uzorci koje je analizirao također su pokazali dokaze o razdobljima poplava i suša, koje su koincidirale s “velikim padom” u populaciji. “Klimatski događaji poput suša i poplava vjerojatno su odigrali ulogu u depopulaciji Cahokije,” kaže arheolog.
Nova istraživanja osporavaju teoriju suše
U srpnju ove godine, istraživači koji su analizirali izotope ugljika iz biljaka koje su rasle tijekom postojanja Cahokije, objavili su rad koji osporava teoriju da je suša imala katastrofalan utjecaj na grad.
“Naše istraživanje, u kombinaciji s desetljećima istraživanja o raznolikosti usjeva u Cahokiji i drugih izvora hrane, čini nas skeptičnima prema ideji da su nestašice hrane igrale odlučujuću ulogu u napuštanju grada,” objašnjava Caitlin Rankin, arheologinja iz Ureda za upravljanje zemljištem, u svojoj izjavi. Rankin naglašava da su, čak i da je suša utjecala na poljoprivredu u regiji, farmeri Cahokije uzgajali barem osam različitih usjeva, a stanovnici su “imali pristup ogromnim slatkovodnim ribnjacima, jednoj od najvećih migracijskih staza ptica na svijetu, višegodišnjim močvarnim biljkama i šumama punim orašastih plodova i voća koje su lokalne zajednice oblikovale stoljećima,” što znači da bi im bilo teško ostati bez hrane. White se slaže s ovim zaključkom. Ponavljajuće poplave i suše vjerojatno su “šokirale sustav,” kaže on. “To je moglo utjecati na neke ljude više nego na druge, ali svaki put kada se poremeti status quo—vjerojatno ćete vidjeti promjene.”
Iako je misterij Cahokije daleko od riješenog, moguće je da su njezini stanovnici jednostavno otišli tijekom vremena, dok je područje postajalo sve manje gostoljubivo, slično kao što danas ljudi napuštaju dijelove svijeta koji su posebno pogođeni klimatskim promjenama. To bi moglo značiti da je Cahokia napuštena ne zbog jednog očiglednog uzroka, već zbog niza faktora koji su postupno oslabili grad. “Ovo je bilo izuzetno složeno mjesto,” zaključuje White. “I vjerojatno postoji jednako složeno objašnjenje. Moramo otkriti kako možemo povezati sve te različite podatke—poljoprivredne, ekonomske, kulturne, klimatske. Društva se bave svim tim stvarima odjednom, i promjena u jednom može potresti sve ostale.”
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
