U potrazi za drugim civilizacijama u prostranstvima Mliječne staze, ima nešto istinski poetično. Iako se takvi pokušaji mogu činiti uzaludnima, ljudska upornost ne posustaje. U to nema sumnje. Skupina znanstvenika vjeruje da smo možda već identificirali tehnološke tragove civilizacija putem Dysonovih sfera, ali da su ti dokazi sakriveni u našim ogromnim zalihama astronomskih podataka.
Što su takozvane Dysonove sfere?
Dysonova sfera je hipotetski inženjerski projekt koji bi mogle izgraditi samo visoko razvijene civilizacije. U tom smislu, “razvijene” znači gotovo nezamislivu tehnološku sposobnost koja bi omogućila civilizaciji da izgradi strukturu oko cijele zvijezde. Te Dysonove sfere bi omogućile civilizaciji da iskorištava svu energiju zvijezde. Civilizacija bi mogla izgraditi nešto tako masivno i složeno samo ako je dosegnula razinu II na Kardaševoj skali. Dysonove sfere mogle bi biti tehnološki potpis, a tim istraživača iz Švedske, Indije, Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Država razvio je način za traženje Dysonovih sfera koji su nazvali Projekt Hephaistos (Hephaistos je bio grčki bog vatre i metalurgije).
Svoje rezultate objavili su u časopisu Monthly Notices of the Royal Astronomical Society. Glavni autor je Matías Suazo, doktorand na Odsjeku za fiziku i astronomiju na Sveučilištu Uppsala u Švedskoj. Ovo je drugi rad koji predstavlja Projekt Hephaistos. Prvi je dostupan ovdje. “U ovoj studiji predstavljamo sveobuhvatnu potragu za djelomičnim Dysonovim sferama analizom optičkih i infracrvenih opažanja iz Gaia, 2MASS i WISE,” pišu autori. To su opsežna astronomska istraživanja dizajnirana za različite svrhe.
Veliki broj podataka
Svaki od tih projekata generirao je ogromnu količinu podataka o pojedinačnim zvijezdama. “Ova studija istražuje fotometriju Gaia DR3, 2MASS i WISE za otprilike 5 milijuna izvora kako bi izgradila katalog potencijalnih Dysonovih sfera,” objašnjavaju istraživači. Analiziranje svih tih podataka je mukotrpan zadatak. Tim istraživača razvio je poseban sustav za obradu podataka iz svih triju istraživanja. Naglašavaju da traže djelomično dovršene sfere koje bi emitirale višak infracrvenog zračenja.
Problem je što postoje i drugi objekti koji emitiraju sličan signal. Mnogi prirodni objekti, poput prstenova cirkumstelarne prašine i maglica, također emitiraju višak infracrvenog zračenja. Pozadinske galaksije mogu također stvoriti lažne pozitivne rezultate. Sustav je razvijen kako bi filtrirao ove prirodne izvore. “Razvijen je specijalizirani sustav za identificiranje potencijalnih kandidata za Dysonove sfere, fokusirajući se na otkrivanje izvora koji pokazuju anomalni infracrveni višak koji se ne može pripisati nijednom poznatom prirodnom izvoru takvog zračenja,” objašnjavaju istraživači.
U posljednjoj fazi analize, preživjelo je 368 izvora. Od njih, 328 je odbačeno kao mješavine, 29 kao nepravilnosti, a četiri kao maglice. Na kraju je ostalo samo sedam potencijalnih Dysonovih sfera od otprilike 5 milijuna početnih objekata, a istraživači su uvjereni da su tih sedam legitimni. “Svi izvori su jasni srednje-infracrveni emiteri bez očitih kontaminatora ili znakova koji ukazuju na očito srednje-infracrveno porijeklo,” objašnjavaju. Ovo su sedam najjačih kandidata, ali istraživači znaju da su još uvijek samo kandidati. Mogu postojati i drugi razlozi zašto tih sedam emitira višak infracrvenog zračenja. “Prisutnost toplih ostataka diskova oko naših kandidata ostaje vjerodostojno objašnjenje za infracrveni višak naših izvora,” objašnjavaju.
Dosta pitanja
Čini se da su njihovi kandidati M-tipa (crveni patuljci), a diskovi ostataka oko M-patuljaka su vrlo rijetki. No, stvar se komplicira jer neka istraživanja sugeriraju da diskovi ostataka oko M-patuljaka nastaju drugačije i predstavljaju se drugačije. Jedan tip diska ostataka zvan Extreme Debris Disks (EDD) može objasniti dio svjetlosti koju tim vidi oko svojih kandidata. “Ali ti izvori nikada nisu zabilježeni u vezi s M-patuljcima,” pišu Suazo i njegovi koautori. To ostavlja tim s tri pitanja: “Jesu li naši kandidati čudne mlade zvijezde čiji tok ne varira s vremenom? Jesu li to zvijezde M-patuljci s diskovima ostataka ekstremne frakcijske svjetline? Ili nešto potpuno drugačije?”
“Nakon analize optičke/NIR/MIR fotometrije oko 5 milijuna izvora, pronašli smo sedam prividnih M-patuljaka koji pokazuju infracrveni višak nejasne prirode koji je kompatibilan s našim modelima Dysonove sfere,” pišu istraživači u zaključku. Postoje prirodna objašnjenja za višak infracrvenog zračenja koje emitiraju ovih sedam izvora, “ali nijedno od njih jasno ne objašnjava takav fenomen kod kandidata, posebno s obzirom na to da su svi M-patuljci.” Istraživači kažu da bi daljnja optička spektroskopija pomogla bolje razumjeti ovih sedam izvora. Bolje razumijevanje H-alfa emisija posebno je vrijedno jer također mogu dolaziti iz mladih diskova. “Posebno, analiza spektralne regije oko H-alfa može nam pomoći da konačno isključimo ili potvrdimo prisutnost mladih diskova,” pišu istraživači. “Dodatne analize su svakako potrebne kako bi se otkrila prava priroda ovih izvora,” zaključuju
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
