Svemirski teleskop James Webb zabilježio je najdetaljnije infracrvene fotografije do sada jednog od najistaknutijih objekata na našem nebu – Maglice Konjske Glave (Barnard 33), tamne maglice lako prepoznatljivog oblika smještene u sazviježđu Orion, južno od zvijezde Alnitak, udaljene oko 1,500 svjetlosnih godina od Zemlje. Ova opažanja otkrivaju dio ove ikonične maglice u sasvim novom svjetlu, prikazujući njezinu složenost s dosad neviđenom prostornom rezolucijom
Nove fotografije koje je snimio Webb pokrivaju dio neba u zviježđu Orion (Lovac), smješten na zapadnoj strani molekularnog oblaka Orion B. Iz turbulentnih valova prašine i plina uzdiže se Konjska Glava, poznata i kao Barnard 33, koja se nalazi otprilike 1.300 svjetlosnih godina od nas. Ova maglica je nastala iz kolabiranog međuzvjezdanog oblaka materijala i sjaji zahvaljujući svjetlosti obližnje vruće zvijezde. Plinski oblaci oko Konjske Glave već su se raspršili, no izbočeni stup čine guste grude materijala koje su otpornije na eroziju.
Astronomi procjenjuju da Konjskoj Glavi preostaje otprilike 5 milijuna godina prije nego što i ona u potpunosti nestane. Webb-ov novi pogled usmjeren je na osvijetljeni rub gornjeg dijela karakteristične strukture prašine i plina maglenice. Konjska Glava je poznata kao ‘photodissociation region – PDR’ ili regija fotodisocijacije. U takvim regijama ultraljubičasta svjetlost od mladih, masivnih zvijezda stvara uglavnom neutralno, toplo područje plina i prašine između potpuno ioniziranog plina koji okružuje masivne zvijezde i oblaka u kojima su te zvijezde nastale. Ovo ultraljubičasto zračenje snažno utječe na kemijski sastav tih regija i predstavlja glavni izvor topline.
Jedinstvena prilika za astronome
Ove regije se pojavljuju tamo gdje je međuzvjezdani plin dovoljno gust da ostane neutralan, ali ne i dovoljno gust da spriječi prodor dalekog ultraljubičastog svjetla od masivnih zvijezda. Svjetlost koja se emitira iz takvih regija pruža jedinstven alat za proučavanje fizikalnih i kemijskih procesa koji potiču evoluciju međuzvjezdane tvari u našoj galaksiji i kroz svemir, od ranih era intenzivnog stvaranja zvijezda do danas. Zbog svoje blizine i gotovo rubnog položaja, Maglica Konjska Glava je idealan objekt za astronome koji proučavaju fizičke strukture regije te evoluciju kemijskih svojstava plina i prašine unutar njihovih okoliša i prijelaznih područja između njih. Smatra se jednim od najboljih nebeskih objekata za proučavanje kako zračenje interagira s međuzvjezdanom materijom.
Zahvaljujući Webb-ovim instrumentima MIRI i NIRCam, međunarodni tim astronoma prvi put je otkrio male strukture na osvijetljenom rubu Konjske Glave. Također su detektirali mrežu prugastih obilježja koja se protežu okomito na prednju stranu PDR-a, sadržavajući čestice prašine i ionizirani plin uključen u foto-evaporativni tok maglenice. Opažanja su također omogućila astronomima da istraže učinke atenuacije prašine i emisije te da bolje razumiju trodimenzionalni oblik maglenice. U sljedećim koracima, astronomi planiraju proučiti spektroskopske podatke koji su prikupljeni o maglici, kako bi bolje razumjeli evoluciju fizikalnih i kemijskih svojstava materijala promatranog unutar iste. Ova opažanja su dio Webb GTO programa broj 1192, a rezultati su prihvaćeni za objavu u časopisu Astronomy & Astrophysics.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
