Moglo bi se reći da je Vladimir Komarov kročio u svemirsku kapsulu svjestan da za njega povratka nema.
U 1967. godini, dok je Sovjetski Savez svečano obilježavao svoj pedeseti jubilej, među zemaljskim svečanostima našlo se mjesto i za jedan svemirski podvig. Nažalost, taj je podvig rezultirao bespotrebnim gubitkom života Vladimira Komarova, kozmonauta koji će ući u povijest kao “čovjek koji je pao iz svemira“.
Soyuz 1 i Soyuz 2
Zacrtan je bio vizionarski plan: lansiranje dvaju svemirskih brodova u orbitu. Misija je započela s Soyuzom 1, pod zapovjedništvom Vladimira Komarova, koji je trebao postaviti temelje za ovu složenu operaciju. Nakon što bi proveo jedan dan u orbiti u iščekivanju, k njemu bi se trebao pridružiti Soyuz 2. Slijedio bi susret u svemiru, tijekom kojeg bi Komarov trebao izvesti riskantnu svemirsku šetnju, prelazeći iz svoje letjelice u Soyuz 2. Ovaj tehnički zahtjevan manevar uključivao je i zamjenu članova posade između dvije letjelice, što je bilo neophodno za uspješan povratak obje posade na Zemlju.
Međutim, već mjesecima prije lansiranja, misija je bila obavijena kontroverzama. “Starman: Istina iza legende o Juriju Gagarinu” iznosi da su Jurij Gagarin i grupa visokorangiranih tehničara otkrili više od 200 strukturnih problema, stvarajući sumnje u sigurnost cijele misije. Unatoč minucioznom desetstraničnom izvještaju o tim nedostacima, strah od mogućih posljedica spriječio je bilo koga da podigne glas i te brige iznese pred tadašnjeg sovjetskog lidera, Leonida Brežnjeva.
Situacija unutar Sovjetskog svemirskog programa bila je toliko ozbiljna da su, prema “Starmanu”, prijatelji Vladimira Komarova pokušali ga uvjeriti da odustane od misije, sugerirajući da bi čak i potencijalne političke reperkusije bile manje štetne od gotovo sigurne smrti. Komarov, međutim, bio je svjestan da bi njegovo povlačenje impliciralo slanje njegovog bliskog prijatelja, Jurija Gagarina, u misiju – rizik koji nije bio spreman prihvatiti.
S obzirom na potencijalno katastrofalne ishode, Komarov je izrazio želju da, u slučaju njegove smrti, bude pokopan u otvorenom lijesu. Na dan lansiranja, Gagarin je neobično prekršio protokol, insistirajući na nošenju svemirskog odijela i pokušavajući, izgleda, odgoditi početak misije – možda u nadi da će biti otkazana. Unatoč tome, Komarov je lansiran u svemir, ali problemi su se brzo počeli pojavljivati. Neotvaranje jednog solarnog panela rezultiralo je nedostatkom energije u letjelici.
Tragični povratak Komarova
Svemirska agencija naredila je Komarovu da se vrati na Zemlju, ali su se ubrzo pojavili problemi: njegova kapsula počela je nekontrolirano rotirati. Komarov nije imao načina da usmjeri letjelicu kako bi sustavi za meko slijetanje mogli ublažiti udarac prilikom slijetanja. Rezultat je bio dramatičan: strmoglavio je na Zemlju s silom usporedivom s meteoritom teškim 2,8 tona.
Prema izvještajima, Komarovljeve posljednje riječi, uhvaćene od strane američkih postaja u Turskoj, bile su izraz njegove frustracije i bijesa: “Prokleta letjelica! Ništa ne radi kako treba,” govoreći o očajnoj situaciji u kojoj se našao.
Ipak, zvanični sovjetski zapisi nude potpuno drugačiju perspektivu, prikazujući Komarovljeve posljednje trenutke u mnogo smirenijem kontekstu. Prema ovim dokumentima, njegove završne riječi bile su umirujuće: “Osjećam se odlično, sve je pod kontrolom,” izražavajući zahvalnost kontroli leta za komunikaciju netom prije nego što je došlo do kritičnog trenutka odvajanja. Važno je s kritičkim promišljanjem pristupiti ovakvim zapisima.
U tim trenucima, dok je kontrola na tlu pokušavala ponovno uspostaviti vezu, zabilježena je napeta razmjena poruka: “Rubin, ovdje Zarya, čuješ li me?” ponavljalo se u nadi da će komunikacija biti obnovljena. Ova razmjena odražava pokušaje i nade tima na tlu da uspostave kontakt, koji, nažalost, nisu bili dovoljni da spriječe tragičan ishod.
