Po prvi put su na površini Mjeseca otkrivene neobične stijene prekrivene prašinom za koje se pretpostavlja da posjeduju jedinstvena svojstva, poput magnetskih anomalija. Ključno otkriće, koje potječe od tima pod vodstvom dr. Ottaviana Rüscha sa Sveučilišta u Münsteru, jest da rijetke stijene na Mjesecu imaju sloj prašine s iznimno specifičnim reflektivnim svojstvima.
Naime, prašina na ovim nedavno otkrivenim stijenama odbija sunčevu svjetlost na drugačiji način nego na prethodno poznatim stijenama. Rezultati ove studije objavljeni su u časopisu “Journal of Geophysical Research-Planets“. Poznato je da postoje magnetske anomalije na površini Mjeseca, osobito u blizini područja zvanog Reiner Gamma. Do sada, nije se istraživala mogućnost da stijene mogu imati magnetska svojstva.
“Trenutna saznanja o magnetskim svojstvima Mjeseca su vrlo ograničena, stoga će ove nove stijene pružiti uvid u povijest Mjeseca i njegovu magnetsku srž,” ističe Ottaviano Rüsch s ‘Instituta za planetologiju’, opisujući važnost otkrića. “Prvi puta smo analizirali interakciju prašine sa stijenama u području Reiner Gamma, posebno promjene reflektivnih svojstava tih stijena. Na taj način možemo zaključiti koliko i u kojem smjeru stijene reflektiraju sunčevu svjetlost.”
Slike su zabilježene NASA-inom svemirskom letjelicom Lunar Reconnaissance Orbiter, koja kruži oko Mjeseca. Istraživački tim isprva se fokusirao na puknute stijene. Koristili su umjetnu inteligenciju da pregledaju oko milijun slika u potrazi za puknutim stijenama – koje su također snimljene Lunar Reconnaissance Orbiterom.
“Suvremene metode obrade podataka omogućuju nam novi uvid u globalne kontekste. Istodobno, na ovaj način stalno nalazimo nepoznate objekte, poput anomalnih stijena koje istražujemo u ovoj studiji,” navodi Valentin Bickel s Centra za svemir i stanište na Sveučilištu u Bernu.
130.000 zanimljivih stijena
Algoritam pretraživanja identificirao je oko 130.000 zanimljivih stijena, od kojih su znanstvenici detaljno proučili polovicu. “Uočili smo stijenu s izrazitim tamnim područjima na jednoj slici. Ova stijena se bitno razlikovala od svih ostalih jer reflektira manje svjetlosti natrag prema Suncu. Pretpostavljamo da je to posljedica posebne strukture prašine, kao što su gustoća i veličina zrnaca,” objašnjava Rüsch.
“Uobičajeno, lunarna prašina je vrlo porozna i reflektira puno svjetlosti u smjeru osvjetljenja. No, kada se prašina sabije, općenito se povećava svjetlina. Međutim, to nije slučaj s promatranim stijenama prekrivenim prašinom,” dodaje Marcel Hess s Tehničkog sveučilišta u Dortmundu. To je fascinantno otkriće, ali znanstvenici su tek na početku razumijevanja ove prašine i njezine interakcije sa stijenom.
U narednim tjednima i mjesecima, znanstvenici namjeravaju dalje istražiti procese koji dovode do interakcije između prašine i stijena te do formiranja posebne strukture prašine. Ti procesi uključuju, na primjer, podizanje prašine uslijed elektrostatičkog punjenja ili interakciju solarnog vjetra s lokalnim magnetskim poljima.
U sklopu niza drugih međunarodnih bespilotnih misija na Mjesec, NASA u planu ima poslati automatizirani rover, odnosno mobilnog robota, u regiju Reiner Gamma u narednim godinama s ciljem pronalaska sličnih tipova stijena koje su prekrivene specifičnom prašinom.
Premda je ovo još uvijek vizija budućnosti, dublje razumijevanje dinamike prašine može biti ključno za planiranje ljudskih naselja na Mjesecu. Iskustva astronauta iz Apollo programa jasno ukazuju na to da prašina na Mjesecu predstavlja brojne izazove, uključujući kontaminaciju životnih prostora, poput svemirskih stanica, te ometanje rada tehničke opreme.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
