Duboko ispod površine Tihog oceana, ogromna geološka superstruktura raste od razdoblja Krede, potaknuta područjem vulkanizma unutar tektonske ploče, većim od Velike Britanije. U najnovijoj studiji, geolozi pokušavaju rekonstruirati nastanak takozvane Melanesian Border Plateau (MBP), zaključujući da je ona nastala kroz seriju vulkanskih aktivnosti počevši od vremena kada su Zemljom hodali dinosauri, sve do danas.
Morsko dno krije brojne podvodne planine (seamounts) i grebene, kao i veće vulkanske strukture. Često se smatra da su takve podvodne karakteristike rezultat pojedinačnih, relativno iznenadnih vulkanskih događaja. Ti događaji mogu imati kataklizmičke posljedice, izazivajući značajne promjene u okolišu. No, ovo nedavno istraživanje ukazuje na složeniju povijest Melanezijske Granice Plateaua. Smještena na jugozapadu Tihog oceana, ova superstruktura, čini se, razvijala se milijunima godina kroz postupan proces koji se odvijao u četiri različite faze.
“Postoje neka područja u bazenu Tihog oceana gdje [znanstvenici] imaju samo jedan uzorak, a koji izgleda kao rezultat jednog velikog masovnog događaja,” rekao je Kevin Konrad, voditelj studije i docent na Sveučilištu u Nevadi u Las Vegasu, u razgovoru za Live Science. “Ponekad, kada detaljnije proučimo te značajke, shvatimo da su zapravo izgrađene kroz niz vulkanskih pulsa tijekom desetljeća milijuna godina i da nisu imale značajan utjecaj na okoliš,” nastavio je Konrad.
Kako bi došli do svojih zaključaka, istraživački tim proveo je geo-kemijsku analizu uzoraka prikupljenih s područja Melanezijske Granice Plateaua, Zapadnosamoijskih Seamounta, Istočnosamoijske Provincije Seamounta i regije Lanca Seamounta Tuvalu. Analiza je pokazala da je početak formiranja superstrukture započeo u razdoblju Krede, prije otprilike 120 milijuna godina, s ogromnim izljevom lave, stvarajući niz podvodnih planina. U drugoj fazi, između 56 milijuna i 33,9 milijuna godina prije, litosfera (vanjski stjenoviti omotač Zemlje) prešla je preko vulkanske regije poznate kao Arago hotspot, stvarajući dodatne podvodne planine i ne koliko otočnih formacija. Ti su se otoci s vremenom erodirali i potonuli ispod površine mora.
U trećoj fazi, koja se odvija u novijem vremenu miocenske epohe (od 23 milijuna do 5 milijuna godina prije), isti ti otoci i podvodne planine ponovno su aktivirani, a formirani su i novi vulkani dok je Zemljina litosfera prešla preko još jednog vulkanskog hotspota, Samoanskog hotspota. Ovaj vulkanski hotspot i danas nastavlja stvarati nove otoke. Konačno, u razdoblju koje traje sve do danas, nove vulkanske erupcije na platoju pojavile su se zbog deformacije litosfere uslijed povlačenja Pacifičke tektonske ploče ispod Tonganskog rova. Ovo je kompleksna priča koja, prema riječima istraživača, pruža detaljniji uvid u procese formiranja nekih podvodnih značajki. Kako bi opisali geološke proizvode ovih višefaznih događaja, tim predlaže termin “Oceaničke Nadvođe na Sredini Tektonske Ploče”.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
