Astrolabi su instrumenti dvostruke svrhe. Prvenstveno, koriste se kao astronomski alati, posebice za određivanje zemljopisne širine broda. No, oni su i umjetnička djela sama po sebi. Uz potrebu za preciznošću, mnogi su izrazito lijepi i danas doživljavaju preporod popularnosti među kolekcionarima, čak i oni proizvedeni modernim proizvodnim postupcima, zbog svoje estetske privlačnosti.
Novo istraživanje, objavljeno na arXiv otvorenom serveru, dodaje novu uporabu astrolaba – sposobnost samo-referenciranja godine proizvodnje kroz uzorke zvijezda na koje se odnosi.
Emmanuel Davoust, profesionalni astronom na Opservatoriju Midi-Pyrenees u Toulouseu, Francuska, koji je također amaterski povjesničar, u svojem radu analizira pozicije zvijezda u odnosu na pokazivače na astrolabu iz Muzeja preciznih umjetnosti Paul-Dupuy, također u Toulouseu.
Kako objašnjava phys.org, proces izrade astrolaba je kompleksan i zahtijeva proizvodnju više dijelova s neobičnim nazivima kao što su “rete”, koji predstavlja planarnu projekciju nebeske sfere, i “mater” – disk s oznakama na stražnjoj strani koji omogućava korisniku određivanje visine zvijezde nad horizontom.
Međutim, najvažniji dio astrolaba su “pokazivači” koji, kada se usmjere prema nebu, predstavljaju položaj određene skupine zvijezda. Astrolab koji je proučavao dr. Davoust ima 34 takva pokazivača, iako nijedan nije imenovan.
Rješenje za određivanje zvijezda na krajevima pokazivača može se činiti jednostavnim – držati astrolab usmjeren prema različitim dijelovima neba dok svih 34 pokazivača ne upiru u nešto (i u Polaris, koji mora biti smješten u središtu retea). No, unatoč činjenici da se čine nepomičnima na noćnom nebu, zvijezde se zapravo kreću tijekom dugih razdoblja, kao što su stoljeća.
Upravo tu sporu, pomaknutu kretnju dr. Davoust je iskoristio za datiranje astrolaba. Budući da na astrolabu nije bilo očitih oznaka o vremenu izrade od strane dominikanskih fratara koji su ga izradili, a niti jedna od zvijezda na kraju pokazivača nije bila imenovana, bilo je vrijeme da se uključi moderna tehnologija.
Dr. Davoust je fotografirao rete i pokušao odrediti koordinate svakog od 34 pokazivača. Zatim je usporedio s katalogom zvijezda korištenih na drugim poznatim latinskim astrolabima i pokušao pronaći uzorak najbliži onome što je vidio na reteu astrolaba kojeg je proučavao. Za dodatni sloj kontrole, ograničio je pretragu na razdoblje između 1400. i 1700. godine, s korakom od 50 godina, i samo na datume ekvinocija svake godine.
Otkrio je da je ekvinocij godine 1550. bio najbliži imanju referentnih zvijezda u blizini krajeva pokazivača na astrolabu iz Toulousea. Iako se nije savršeno podudaralo, vjerojatno je bilo dovoljno precizno da bude od koristi fratarima za koje je prvotno bio dizajniran.
Ovo povijesno istraživanje, koje koristi astronomiju, pokazuje kako interdisciplinarna istraživanja mogu donijeti neočekivane rezultate, čak i ako je taj rezultat jednostavan kao razumijevanje kada je objekt, koji je sada samo impresivan muzejski eksponat, izgrađen.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
