Nedavno se na ekvatoru Sunca pojavila ogromna tamna površina, poznata kao koronalna rupa. Ovaj privremeni jaz omogućava neobično brzom solarnom vjetru da se usmjeri prema Zemlji.
Enormna tamna rupa otvorila se na površini Sunca, ispuštajući moćne tokove izuzetno brze radijacije, poznate kao solarni vjetar, direktno prema Zemlji. Dimenzije i položaj ovog privremenog otvora, koji premašuje širinu 60 Zemalja, nezapamćeni su u trenutnoj fazi solarnog ciklusa, ističu znanstvenici.
Ovaj golemi tamni obrub na Suncu, identificiran kao koronalna rupa, formirao se blizu Sunčevog ekvatora 2. prosinca, a svoju maksimalnu širinu od približno 800.000 kilometara postigao je unutar 24 sata, kako navodi Spaceweather.com. Od 4. prosinca, ova solarna praznina direktno je usmjerena prema Zemlji.
Stručnjaci su u početku predviđali da bi ova najnovija koronalna rupa mogla izazvati umjerenu (G2) geomagnetsku oluju, potencijalno uzrokujući radijske prekide i intenzivne auroralne fenomene tijekom sljedećih nekoliko dana. Međutim, intenzitet solarnog vjetra bio je slabiji od očekivanog, pa je nastala oluja zasad ocijenjena kao slaba (G1), prema izvještaju Spaceweather.com. Ipak, pojava aurora ostaje moguća na višim geografskim širinama.
Nije precizno određeno koliko će dugo rupa ostati prisutna na Suncu, no prethodne koronalne rupe su se zadržavale duže od jedne solarne rotacije (27 dana), navodi NOAA. Međutim, očekuje se da će se rupa uskoro usmjeriti dalje od Zemlje.
Kako nastaju koronalne rupe?
Koronalne rupe nastaju kada se Sunčeva magnetska polja koja održavaju njegovu strukturu iznenada otvore, omogućujući sadržaju gornjeg sloja Sunca da se izlije u obliku solarnog vjetra, pojašnjava Nacionalna uprava za oceane i atmosferu (NOAA). Ove rupe izgledaju tamno jer su hladnije i manje gustoće u odnosu na okolnu plazmu. To je slično razlogu zašto se sunčeve pjege čine crnima – ali za razliku od sunčevih pjega, koronalne rupe nisu vidljive osim kada se promatraju u ultraljubičastom svjetlu.
Tokovi radijacije iz koronalnih rupa su znatno brži od uobičajenog solarnog vjetra i često uzrokuju smetnje u Zemljinom magnetskom štitu, poznate kao geomagnetske oluje. Posljednja koronalna rupa na Suncu, koja se pojavila u ožujku, izbacila je najsnažniju geomagnetsku oluju koja je zahvatila Zemlju u posljednjih šest godina.
Solarna aktivnost se intenzivira tijekom cijele godine dok Sunce prilazi svom eksplozivnom vrhuncu u okviru približno 11-godišnjeg solarnog ciklusa, poznatog kao solarni maksimum. No, unatoč očekivanjima, ogromna nova koronalna rupa nije predviđena kao dio ovog porasta solarne aktivnosti.
Koronalne rupe mogu se pojaviti u bilo kojem trenutku tijekom solarnog ciklusa, ali su zapravo češće za vrijeme solarnog minimuma, prema podacima NOAA-e. Kada se pojave za vrijeme solarnog maksimuma, obično se nalaze blizu Sunčevih polova, a ne blizu ekvatora. Stoga ostaje zagonetka kako se tako ogromna rupa mogla otvoriti blizu ekvatora u trenutku kada smo blizu solarnog maksimuma.
Ipak, u posljednjih nekoliko tjedana zabilježeno je niz drugih pokazatelja da Sunce postaje aktivnije.
18. studenog na Sunčevoj blizini pojavio se ogromni “arhipelag sunčevih pjega”, sastavljen od najmanje pet različitih grupa sunčevih pjega, koji je od tada izbacio brojne solarne oluje u svemir. 25. studenog, eksplozivna erupcija “kanjona vatre” blizu Sunčevog ekvatora oslobodila je koronalni izbačaj mase (CME) – brzopotezni oblak magnetizirane plazme – koji je kasnije udario u Zemlju i izazvao rijetke narančaste aurore. I 28. studenog, “gotovo X-klasna” solarna baklja ispaljena je sa Sunca i stvorila CME koji je pogodio Zemlju i izazvao geomagnetsku oluju, osvjetljavajući niže geografske širine aurorama tijekom vikenda.
Nedavni porast solarne aktivnosti vjerojatno signalizira da smo na pragu solarnog maksimuma. U listopadu su znanstvenici revidirali svoje prognoze solarnog ciklusa i sada predviđaju da bi eksplozivni vrhunac mogao započeti početkom 2024. godine.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
