Japan je najavio planove za ispuštanje otpadnih voda iz oštećene nuklearne elektrane Fukushima-Daiichi u ocean počevši od četvrtka. Evo što znamo o ispuštanju, kako je voda tretirana i zabrinutosti oko sigurnosti tog postupka.
Zašto ispuštanje? Dnevno se na mjestu u sjeveroistočnom Japanu prikuplja oko 100.000 litara (26.500 galona) kontaminirane vode – od hlađenja oštećenih reaktora postrojenja, kao i od podzemnih voda i kiše koja ulazi.
Pohranjeno je oko 1,34 milijuna tona – što je ekvivalent gotovo 540 olimpijskih bazena – sada u oko tisuću čeličnih spremnika na obalnom mjestu, i više nema mjesta, kažu vlasti. Japan je odlučio 2021. godine, nakon godina rasprave, da će najviše ispuštati oko 500.000 litara dnevno u more putem cijevi duge jedan kilometar (0,6 milja).
Što je učinjeno s vodom? Operater elektrane TEPCO kaže da je poseban sustav filtriranja nazvan ALPS uklonio sve radioaktivne elemente – uključujući cezij i stroncij – osim tricija. TEPCO je rekao da je razrijedio vodu kako bi smanjio razine radioaktivnosti na 1.500 bekerela po litri (Bq/L), što je daleko ispod nacionalnog sigurnosnog standarda od 60.000 Bq/L.
Je li to sigurno? Tony Hooker, nuklearni stručnjak sa Sveučilišta Adelaide, rekao je da je razina tricija znatno ispod granice Svjetske zdravstvene organizacije za pitku vodu od 10.000 Bq/L.
“Tricij se redovito ispušta iz nuklearnih elektrana u vodene tokove diljem svijeta,” rekao je Hooker za AFP. “Desetljećima (postoji) nema dokazanih štetnih učinaka na okoliš ili zdravlje”, dodao je. Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) iz UN-a rekla je da ispuštanje udovoljava međunarodnim standardima i “neće štetiti okolišu”.
Svi se slažu? Ne. Greenpeace je u utorak rekao da je tehnologija koja se koristi za filtriranje vode pogrešna te da je IAEA “potpuno zanemarila visoko radioaktivne ostatke goriva koje se svakodnevno topi i koje svakodnevno kontaminira podzemnu vodu”.
“(Ispuštanje) ovog materijala u more utjecat će na cijeli planet. Japan bi namjerno širio radioaktivne elemente,” rekao je Yukio Kanno, stanovnik Fukušime, na nedavnom prosvjedu organiziranom od strane Greenpeacea.
Kina je optužila Japan da Tihom oceanu tretira kao “kanalizaciju”. Peking je u srpnju zabranio uvoz hrane iz 10 japanskih prefektura i uveo stroga radiološka testiranja na hranu iz ostatka zemlje. Iako seulska vlada nije izrazila prigovore, mnogi Južnokorejci su uznemireni i organiziraju demonstracije – čak i kupuju sol u panici.
Ispuštanje – koje će trajati desetljećima – naišlo je i na protivljenje u samom Japanu, posebno od strane ribarske industrije koja se boji da će njen izvoz strmoglavo pasti jer će potrošači i vlade izbjegavati japansku ribu.
Što je Japan učinio kako bi smirio zabrinutost? Vlada je provela mjesece pokušavajući uvjeriti skeptike kod kuće i u inozemstvu, sve od studijskih putovanja u Fukušimu do video prijenosa uživo riba koje žive u otpadnoj vodi.
Tokio je također nastojao suprotstaviti se dezinformacijama koje su širene na mreži o ispuštanju, kao što su manipulirane ili stare fotografije i tvrdnje – koje Japan odbacuje – da je podmitio IAEA.
Što još treba učiniti? Mnogo opasniji zadatak ostaje uklanjanje radioaktivnog otpada i izuzetno opasnog nuklearnog goriva iz tri reaktora koji su doživjeli otapanje 2011. godine.
TEPCO planira koristiti robote za uklanjanje goriva, ali postoji strah da su razine zračenja toliko visoke da bi čak mogle onemogućiti daljinsko upravljanje tim strojevima. Očekuje se da će cijeli ogromni proces trajati 30 do 40 godina i koštati oko osam bilijuna jena (55 milijardi dolara).
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
