U revolucionarnoj publikaciji u časopisu PLOS ONE, znanstvenici opisuju 300.000 godina staro oružja za lov s dva kraja. Otkriće je bacilo svjetlo na vještine ranih ljudi u izradi drvenih oružja. Pronađeno u Schöningenu, u Njemačkoj tri desetljeća ranije, detaljna analiza otkrila je da je oružje podvrgnuto struganju, sušenju i brušenju prije nego što je bilo upotrijebljeno za lov na životinje.
Istraživanje ukazuje na napredniji nivo tehnika obrade drva kod ranih ljudi, više nego što se prethodno pretpostavljalo. To pokazuje da je inovacija lakog oružja mogla olakšati zajednički lov na malu i srednje pa i veliku plijen.
Zajednički lov – Rano socijalno ponašanje
Korištenje ovih bacajućih štapova kao alat za lov ukazuje na inkluzivnu praksu lova koja bi mogla uključivati svakoga, uključujući i djecu. Dr. Annemieke Milks, vodeća istraživačica s Odsjeka za arheologiju Sveučilišta u Readingu, izjavila je: “Otkopavanje ovih drvenih alata revolucioniralo je naše shvaćanje ranog ljudskog ponašanja. Izuzetno, ovi rani ljudi pokazali su nevjerojatno razumijevanje svojstava drva, i složene vještine obrade drva koje se još uvijek koriste danas.”
Dr. Milks dalje dodaje: “Lagani bacajući štapovi možda su bili jednostavniji za rukovanje od težih kopalja, što znači da bi se cijela zajednica mogla uključiti. Takvi alati mogli su biti dio dječjeg lovačkog i bacajućeg obrazovanja.”
300.000 godina staro oružje za lov
Prema Dirk Lederu, ko-autoru studije, “Ljudi iz Schöningena izrađivali su ovaj elegantan, ergonomski alat od grančice smreke. Proces je uključivao više faza, uključujući uklanjanje kore, rezanje aerodinamičnog oblika, sušenje drva kako bi se izbjeglo savijanje i pucanje, te konačno brušenje za lakše rukovanje.”
Otkriveno 1994. godine, ovo 77 cm dugo oružje jedno je od nekoliko artefakata otkopanih u Schöningenu, uključujući koplja za bacanje i drugi bacajući štap slične veličine. Trenutno je ovaj dobro očuvani predmet izložen u Forschungsmuseumu u Schöningenu.
Svrha i mehanika bacajućeg štapa
Dvokrajan štap, proučavan s iznimno visokim stupnjem preciznosti za ovo istraživanje, vjerojatno su rani ljudi koristili za lov na srednje veliku divljač poput srna i jelena, te moguće brzu, malu divljač poput ptica i zečeva. Za razliku od modernog koplja, ovi bacajući štapovi bili su bačeni rotirajućim pokretom, slično bumerangu, omogućavajući ranim ljudima da bace do 30 metara.
Unatoč njihovoj lakoći, velika brzina kojom su ova oružja bacana mogla bi izazvati smrtonosne udarce. Pažljivo izrađene točke, fina površina i poliranje od rukovanja ukazuju da je ovo bio osobni predmet koji se često koristio, a ne brzo izrađen, jednokratni alat.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
