Astronomi koji koriste renomirani svemirski teleskop James Webb napravili su značajne korake prema otkrivanju podrijetla prašine u drevnim galaksijama. Promatranje dviju supernova tipa II, Supernove 2004et (SN 2004et) i Supernove 2017eaw (SN 2017eaw), otkrili su velike količine prašine unutar njihovog izbacivanja. Masa koju su izračunali znanstvenici podržava teoriju da su supernove igrale ključnu ulogu u ostavljanju prašine ranom svemiru.
Webb otkriva naslage prašine u dvije supernove
Prašina, osnovni građevinski blok svemira za entitete poput planeta, dugo je zbunjivala astronome. Kada prašina iz umirućih zvijezda prožima svemir, nosi ključne elemente koji doprinose rađanju novih zvijezda i njihovih pratećih planeta. Primarni izvor ove nebeske prašine ostao je zagonetka desetljećima, a supernove – eksplozivni kraj umirućih zvijezda – su se nagađale kao ključni doprinositelji.
“Do sada je izravni dokaz za ovaj proces bio rijedak, naše sposobnosti samo su se protezale do ispitivanja populacije prašine u relativno blizoj supernovi, Supernovi 1987A, smještene 170.000 svjetlosnih godina dalje”, objasnila je vodeća autorica Melissa Shahbandeh. “Otkrivanje prašine na srednje infracrvenim valnim duljinama moguće je samo ako se plin dovoljno ohladi da formira prašinu i ako je dostupna dovoljna osjetljivost.”
Kombinacija
Za daljnje supernove poput SN 2004et i SN 2017eaw, smještene u NGC 6946, otprilike 22 milijuna svjetlosnih godina dalje, potrebna kombinacija pokrivenosti valne duljine i osjetljivosti jedinstveno je dostupna kroz Webb-ov MIRI (srednje infracrveni instrument).
Najnovija opažanja s Webb-ovim MIRI-em predstavljaju značajan skok u razumijevanju proizvodnje prašine iz supernova. Ovaj proboj dolazi gotovo desetljeće nakon što je otkrivena novonastala prašina u SN 1987A s teleskopom Atacama Large Millimeter/submillimeter Array (ALMA).
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
