Po prvi put, znanstvenici su uočili da se rani svemir razvijao dramatično sporije, bacajući svjetlo na jedan od Einsteinovih zagonetnih koncepta širenja svemira.
Vrijeme ranog svemira, 5 puta sporije
Einsteinova opća teorija relativnosti pretpostavlja da bi naša promatranja udaljenog – a stoga i drevnog – svemira trebala otkriti znatno sporiji tempo od sadašnjeg. Međutim, proučavanje takvog udaljenog razdoblja dugo je zbunjivalo istraživače. U revolucionarnoj studiji, znanstvenici su sada riješili ovu zagonetku koristeći kvazare kao kozmičke vremenske satove.
“Svemir, kada je bio star nešto više od milijarde godina, činio se da teče pet puta sporije”, rekao je profesor Geraint Lewis, vodeći autor studije sa Sveučilišta u Sydneyu, iz Škole fizike i Sydney Institute for Astronomy. “S našeg stajališta, više od 12 milijardi godina u budućnosti, tempo tog rane epohe izgleda tromo.”
Studija je objavljena u časopisu Nature Astronomy.
Kvazari kao kozmički satovi
Profesor Lewis i njegov suradnik dr. Brendon Brewer sa Sveučilišta u Aucklandu oslonili su se na podatke gotovo 200 kvazara – preaktivne supermasivne crne rupe smještene u jezgrama drevnih galaksija – kako bi ispitali ovaj fenomen vremenske dilatacije.
“Einstein nam je dao do znanja da su vrijeme i prostor međusobno isprepleteni. Od singulariteta Velikog praska, svemir se nalazi u stanju širenja”, objasnio je profesor Lewis. “Ova prostorna ekspanzija sugerira da bi naša promatranja ranog svemira trebala izgledati znatno sporija nego kako vrijeme teče trenutno. Ovaj rad potvrđuje to unatrag otprilike milijardu godina nakon Velikog praska.”
U prošlosti, astronomi su koristili supernove, goleme eksplodirajuće zvijezde, kao ‘standardne satove’ kako bi proučili ovaj sporiji svemir. Ipak, unatoč njihovoj izvanrednoj svjetlini, supernove je teško promatrati na ogromnim udaljenostima potrebnim za pregled ranog svemira.
Rasplitanje vatrometa kvazara
Promatrajući kvazare, ova vremenska granica prenesena je unatrag na samo desetinu starosti svemira, potvrđujući da se svemir čini da ubrzava s dobi.
“Za razliku od supernova koje djeluju poput jednog bljeska svjetlosti, kvazari su složeniji, slični kontinuiranoj vatrometnoj predstavi”, istaknuo je profesor Lewis. “Uspjeli smo dekodirati ovu vatrometnu spektaklu, pokazavši da kvazari također mogu poslužiti kao standardni vremenski markeri za rani svemir.”
Profesor Lewis surađivao je s astrostatističarom dr. Brewerom da bi proučio detalje 190 kvazara promatranih tijekom dva desetljeća. Standardizirajući ‘otkucaje’ svakog kvazara kroz promatranja snimljena na različitim bojama (ili valnim duljinama), odredili su širenje svemira u svakom otkucaju kvazara koristeći bayesovsku analizu.
“Uspjeli smo napraviti mapu otkucaja kvazarskih satova, otkrivajući utjecaj širenja prostora”, podijelio je profesor Lewis.
Ovi nalazi podržavaju Einsteinov prikaz širećeg svemira, ali su u suprotnosti s prethodnim studijama koje nisu mogle odrediti vremensku dilataciju udaljenih kvazara.
“Prethodne studije dovele su u pitanje jesu li kvazari zaista kozmološki objekti, ili je pojam širenja prostora točan”, rekao je profesor Lewis. “Međutim, s našim novim podacima i analizama, otkrili smo neuhvatljivo otkucanje kvazara, i oni se ponašaju upravo kako Einsteinova relativnost predviđa.”
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
