Nezapamćeno astronomsko otkriće: Astronomi su po prvi ikad otkrili pojas zračenja izvan granica našeg solarnog sustava. Koristeći koordiniranu mrežu od 39 radio teleskopa protežući se od Havaja do Njemačke, snimili su visokorezolucijske slike radioemisija ultrahladnog patuljka. Emisije su otkrile oblak visokoenergetskih elektrona zarobljenih u snažnom magnetskom polju, formirajući strukturu sličnu Jupiterovim pojasima zračenja.
Zamišljanje neviđenog: Magnetosfere izvan našeg dosega
Melodie Kao, postdoktorska istraživačica na Sveučilištu UC Santa Cruz i prva autorica studije objavljenih u časopisu Nature, izjavila je: “U biti stvaramo sliku magnetosfere našeg cilja promatrajući radioemisijsku plazmu – njen pojas zračenja – u magnetosferi. To je prvi put za objekt veličine plinovitog diva izvan našeg solarnog sustava.”
Fizika magnetskih mjehurića i ubrzanih čestica
Jaka magnetska polja stvaraju zaštitni ‘magnetski mjehurić’ oko planeta, poznat kao magnetosfera. Ta polja mogu zarobiti i ubrzati čestice blizu brzine svjetlosti. Zemlja, Jupiter i druge planete s takvim poljima posjeduju pojaseve zračenja ispunjene ovim visokoenergetskim česticama. Zemljini Van Allenovi pojasevi i Jupiterovi pojasevi primjeri su tih zona.
Svijetla nova zvijezda u pojasevima zračenja
Kao i njezin tim kažu da bi novootkriveni pojas zračenja nadmašio Jupiterov pojas za 10 milijuna puta kad bi se postavili jedan pored drugog. Tim je također uspio razlikovati između aurore objekta i lokacija njegovog pojasa zračenja, što je još jedno jedinstveno otkriče izvan našeg solarnog sustava.
Most između zvijezda i masivnih smeđih patuljaka
Ultrahladni patuljak iz studije leži na rubu između zvijezda niske mase i masivnih smeđih patuljaka. Kao je pojasnila: “Iako se formiranje zvijezda i planeta može razlikovati, fizika unutar njih može biti vrlo slična u tom zamagljenom dijelu masenog kontinuuma koji povezuje zvijezde niske mase sa smeđim patuljcima i plinovitim divovskim planetima.”
Neistražena magnetska polja i mogućnost života na planetima
Procjena jačine i oblika magnetskih polja takvih objekata uglavnom je neistražena, prema Kaovim riječima. Ta polja mogu igrati ključnu ulogu u određivanju mogućnosti života na planetu. Kao je rekla: “Kada razmišljamo o mogućnosti života na egzoplanetima, ulogu njihovih magnetskih polja u održavanju stabilnog okoliša treba uzeti u obzir uz stvari poput atmosfere i klime.”
Ultrahladni patuljak LSR J1835+3259: Otkriven pojas zračenja
Ultrahladni patuljak poznat kao LSR J1835+3259 bio je jedini objekt za koji Kao smatra da bi pružio visokokvalitetne podatke potrebne za razlučivanje njegovih pojaseva zračenja. Izjavila je: “Sada kada smo utvrdili da ova posebna vrsta postojane, niske razine radioemisije prati pojaseve zračenja u velikim magnetskim poljima ovih objekata, kada vidimo tu vrstu emisije od smeđih patuljaka – i na kraju od plinovitih divovskih egzoplaneta – možemo s više povjerenja reći da vjerojatno imaju veliko magnetsko polje, čak i ako naš teleskop nije dovoljno velik da bi vidio oblik tog polja.”
Budućnost: Otkrivanje više ekstrasolarnih pojaseva zračenja
Tim se raduje kada će Next Generation Very Large Array, koji trenutno planira Nacionalna radioastronomska opservatorija (NRAO), moći “uloviti” više ekstrasolarnih pojaseva zračenja. Koautorica Evgenya Shkolnik na Sveučilištu Arizona izjavila je: “Ovo je ključan početni korak u otkrivanju mnogo više takvih objekata i usavršavanju naših vještina za traženje sve manjih i manjih magnetosfera, na kraju omogućujući nam da proučavamo one potencijalno nastanjive, veličine Zemlje.”
Visokosenzitivna mreža: Globalni napor
Za studiju je korištena Visokosenzitivna mreža, kombinacija 39 radio antena koordiniranih od strane NRAO-a u SAD-u i radioteleskopa Effelsberg kojim upravlja Njemački Max Planck institut za radioastronomiju.
Suautorica Jackie Villadsen na Sveučilištu Bucknell izjavila je: “Kombiniranjem radio antena iz cijelog svijeta, možemo napraviti nevjerojatno visokorezolucijske fotografije kako bismo vidjeli stvari koje nitko prije nije vidio. Naša slika usporediva je s čitanjem gornjeg reda tablice za testiranje vida u Kaliforniji dok stojimo u Washingtonu, D.C.”
Snaga suradnje i budući izgledi
Kao je naglasila da je ovo otkriće kolektivno postignuće, ovisno o opservacijskoj stručnosti koautorice Amy Mioduszewski iz NRAO-a u planiranju studije i analizi podataka, kao i o stručnosti Jackie Villadsen i Shkolnik u području multi-valnih izbijanja zvijezda. Ovaj rad podržali su NASA i zaklada Heising-Simons.
Nalazi označavaju značajan korak naprijed u našem razumijevanju magnetskih polja u svemiru, potencijalno otvarajući nove pravce istraživanja u potrazi za nastanjivim egzoplanetima i proširenju našeg znanja o svemiru.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr