Postoji ogromna razlika između slanja ljudi na Mars i kolonizacije svjetova izvan našeg Sunčevog sustava.
Elon Musk, izvršni direktor SpaceX-a, želi grad s milijun ljudi na Marsu do 2050. To možda zvuči astronomski ambiciozno s obzirom da ljudi nikada nisu kročili na površinu Marsa. Ali, je li to izvedivo? Koliko bi vremena trebalo da se ljudi koloniziraju drugi planet? I da li bi ikada bilo moguće da se ljudi koloniziraju svjetovi izvan Sunčevog sustava?
Odgovori na ova pitanja uvelike ovise o planetu o kojem govorite. Za Mars, desetljeća nisu nužno nerealno vremensko razdoblje. Serkan Saydam, zamjenik direktora australskog Centra za istraživanje svemirske tehnologije i profesor na Sveučilištu New South Wales u Sydneyu, tvrdi da je ljudska kolonizacija Marsa moguća unutar desetljeća.
“Vjerujem da ćemo do 2050. godine imati ljudsku koloniju na Marsu”, rekao je Saydam za Live Science.
Saydam je rudarski inženjer koji se specijalizirao za istraživanje budućeg rudarstva. Prvi važan korak u uspostavljanju uspješne kolonije na Marsu bit će voda, koja se može izdvojiti iz leda i / ili hidriranih minerala, prema Saydamu. Misli da će voda olakšati poljoprivredu i mogućnost uzgoja hrane na Marsu, poput filma “The Martian” iz 2015. godine, dok bi vodik iz leda i minerala također mogao se koristiti kao izvor energije za raketna goriva.
Kolonizacija Marsa do 2050. godine?
Međutim, ne postoji znanstveni konsenzus o kolonizaciji Marsa do 2050. godine, a drugi znanstvenici su ponudili manje optimistična mišljenja. Louis Friedman, astronautički inženjer i suosnivač neprofitne organizacije The Planetary Society, sugerirao je Gizmodu 2019. godine da je kolonizacija Marsa malo vjerojatna u predvidljivoj budućnosti, dok je Rachael Seidler, neuroznanstvenica na Sveučilištu u Floridi koja je surađivala s astronautima NASA-e, rekla Gizmodu da ljudi vole biti optimistični oko kolonizacije Marsa, ali zvuči “malčice nestvarno”.
Međutim, ljudska bića vjerojatno će doseći Mars unutar desetljeća. Kina planira započeti slanje ljudskih posada na Mars 2033. godine, dok NASA planira slanje astronauta tamo do kraja 2030-ih ili početka 2040-ih. Jednom kada ljudi tamo stignu, sljedeći korak mogao bi biti izgradnja kolonije.
Kolonizacija podrazumijeva određenu razinu samodostatnosti, ali ne nužno potpunu neovisnost o Zemlji. Saydam uspoređuje Mars s udaljenim otokom gdje će i dalje biti potrebno uvoziti stvari povremeno. “Većinu opreme i alata poslat ćemo sa Zemlje”, rekao je Saydam. “Ne mislim da možete proizvesti kamion na površini Marsa”.
Mars bi trebao proizvesti nešto kako bi dugoročna kolonija bila financijski održiva. Svemirski turizam je jedna opcija, ali Saydam je istaknuo eksploataciju minerala kao ključ uspjeha kolonizacije. Na primjer, eksploatacija minerala u svemiru na obližnjim asteroidima za vrijedne materijale poput platine mogla bi stvoriti nove svemirske ekonomije, čime bi se potaknulo daljnje ulaganje i istraživanje.
Iako je Mars naša najrealnija opcija za izvan Zemlje kolonizaciju, naš crveni susjed nije baš najprikladniji planet za ljude. Atmosfera Marsa sastoji se od više od 95% ugljičnog dioksida, vrlo je hladno, s prosječnom temperaturom od oko minus 60 stupnjeva Celzijusa; potrebno je između 6 i 8 mjeseci svemirskom brodu sa Zemlje da stigne do crvenog planeta; a isti je bombardiran štetnom radijacijom.
Egzoplaneti koji su mnogo gostoljubiviji
Gotovo sigurno postoje gostoljubiviji novi domovi na planetima izvan našeg Sunčevog sustava, nazvani egzoplaneti. Problem s egzoplanetima je što su vrlo, vrlo daleko. Nismo čak ni poslali svemirski brod na egzoplanet, a jedine sonde koje su napustile naš Sunčev sustav bile su Voyager 1 i 2, koje su trebale 35 godina i 41 godina da odu u međuzvjezdani prostor. Egzoplaneti su mnogo dalje.
“Najbliži egzoplanet bi nam trebao trebati nekoliko desetaka tisuća godina putovanja s našom trenutnom tehnologijom”, rekao je za Live Science Frédéric Marin, astrofizičar Astronomskog opservatorija Strasbourg na Sveučilištu Strasbourg u Francuskoj.
Ta vremena putovanja mogu zvučati nemoguće za kolonizaciju egzoplaneta. Međutim, Marin, koji provodi računalne simulacije za međuzvjezdano putovanje kao znanstvenu znatiželju, očekuje da će se ona smanjiti u skoroj budućnosti, zahvaljujući bržim svemirskim brodovima.
“Znamo u znanosti da se svakih sto godina, svako stoljeće, brzina vašeg sredstva pogona povećava za faktor 10”, rekao je Marin. Drugim riječima, kako ljudi uče putovati brže i brže u svemiru sa svakim prolazećim stoljećem, potencijalno vrijeme putovanja do egzoplaneta moglo bi pasti s desetaka tisuća godina na tisuće godina, a zatim na stotine godina.
Marin je izložio hipotetski scenarij za dosezanje egzoplaneta koji je barem gostoljubiv za ljude unutar 500 godina. Putovanje koje traje stoljeća još uvijek bi zahtijevalo svemirski brod upravljan od strane više generacija ljudi, od kojih većina ne bi nikada vidjela egzoplanet koji će na kraju biti koloniziran.
Marinove simulacije sugeriraju da bi oko 500 ljudi bila prikladna početna populacija za višegeneracijski kolonijalni brod. Međutim, kako bi se ljudi nosili s provedbom ostatak svog života na svemirskom brodu i kako bi se njihovi potomci nosili s rođenjem u međuzvjezdanom putovanju, postavljaju se etička pitanja i neizvjesnosti. S obzirom na klimatske promjene i druge izazove na Zemlji koji prijete izumiranjem ljudske vrste prije nego što riješimo međuzvjezdano putovanje, nema garancije da ćemo ikada kolonizirati egzoplanete.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
