Masivni udar asteroida koji je ubio dinosaure i stvorio krater Chicxulub također je izazvao mega-potrese koji su trajali mjesecima.
Udar asteroida ‘potresao’ svijet
Prije otprilike 66 milijuna godina, asteroid promjera otprilike 10 kilometara udario je u Zemlju u blizini poluotoka Yucatan, bacivši planet u tamu i uzrokujući masovno izumiranje koje je izbrisalo 80% životinjskog svijeta – uključujući mnoge vrste dinosaura.
Ogromni mega-potres izazvan sudarom ostavio je traga u stijenama oko Meksičkog zaljeva – barem tako sugerira novo istraživanje predstavljeno na godišnjem sastanku Geološkog društva Amerike (GSA).
Hermann Bermúdez, doktorand geologije otkrio je slojeve stijena u Kolumbiji, Meksiku, Teksasu, Alabami i Mississippiju koji su deformirani i napukli kao posljedica potresa, a neki su ispunjeni ruševinama koje je ostavio iza sebe divovski tsunami nastali udarom. Neki od ovih uvrnutih i zgužvanih slojeva također sadrže dokaze peludi – znak da se vegetacija počela oporavljati najmanje šest mjeseci nakon udara. Činjenica da su ti slojevi deformirani čak i dok su se biljke vraćale pokazuje da su potresi izazvani udarom trajali mjesecima.
Snaga koja je ubila dinosaure
Udar Chicxuluba – nazvan po zajednici na poluotoku Yucatán u blizini kratera – bio je zapanjujuće snažan. Kada je komad asteroida udario u Zemlju prije otprilike 66 milijuna godina, oslobodio je energiju ekvivalentnu 10 milijardi bombi na Hirošimu i ostavio krater širok 180 km. Seizmička energija bila je 50 000 puta veća od one koju je proizveo razorni potres na Sumatri 2004. godine.
Udar je izazvao potrese magnitude preko 11. Za usporedbu, najsnažniji potres zabilježen u ljudskoj evidenciji bio je magnitude 9.5 u Čileu 1960. godine. Udarac u Chicxulubu također je izazvao tsunamije s valovima visokim preko 1.5 kilometara. I prije je bilo pojedinih indikacija za potres i tsunami, no većina dosadašnjih nalaza bila je relativno oskudna. Primjerice, godine 2014. otkriven je sloj stijene na kolumbijskom otoku Gorgonilla prošaran sitnim staklenim zrncima zvanim tektiti i mikrotektiti, koji su nastali kada je otopljeno kamenje bačeno u atmosferu udarom, a zatim je padalo u ohlađenom, sferičnom obliku nakon događaja.
Otkriće Gorgonille potaknulo je Bermúdeza da potraži druge dokaze o tom katastrofalnom danu koristeći ono što je nazvao „geologijom stare škole“ – tj. terenskim radom na terenu koristeći samo „čekić, kartu, naše čizme, šešir, itd.“
Zabilježena dva do danas najveća potresa na suprotnoj strani Marsa
Dokazi ‘mega-potresa’
U sjeveroistočnom Meksiku, na rijeci Brazos u Teksasu i na nekoliko lokacija u Alabami i Mississippiju, Bermúdez je, vođen lokalnim geolozima, istraživao slojeve stijena koji datiraju otprilike iz vremena udara, poznatih kao kreda-paleogen (K-Pg) granica. Pronašao je ‘otiske prstiju sudara’ – pukotine, lomove, mješavine krhotina i blata koji ukazuju na prolazak tsunamija. Neki su slojevi pokazali znakove ukapljivanja – fenomena koji se može dogoditi u sedimentima natopljenim vodom tijekom velikih potresa, kada podrhtavanje u biti uzrokuje da tlo izgubi svoju čvrstoću i ponaša se kao tekućina.
Sve stijene koje je proučavao Bermúdez bile su na morskom dnu kada je došlo do udara. Dokazi na otoku Gorgonilla otkrili su da je preokret trajao dugo nakon početnog udara – spore paprati koje su postupno donijele na morsko dno danima ili tjednima nakon što su ih biljke pustile pojavljuju se u sloju samo 1 centimetar iznad K-Pg granica. Taj sloj je zgužvan i deformiran.
„Treslo se kad su se te naslage taložile na morsko dno,“ rekao je Bermúdez. Budući da se paprat nije oporavila šest mjeseci do godinu dana nakon udara Chicxuluba, ovo otkriće pokazuje da je planet drhtao mjesecima nakon što je asteroid udario u njega.
Potresima prethode promjene u Zemljinom magnetskom polju?
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram
Izvori: