Vjerojatnost postojanja života na Enceladu upravo je porasla zahvaljujući novom razumijevanju kemije oceana ovog Saturnovog mjeseca.
Tajanstveni (živi?) svijet
Ocean unutar Saturnovog mjeseca Encelada mogao bi biti obogaćen fosforom – jednim od ključnih komponenti životne biokemije kakvu poznajemo – otkriva nova studija. Prijašnje su studije sugerirale da je ovaj element rijedak, no znanstvenici su pomoću ogromnih vodenih gejzira koji prskaju kroz ‘tigrove pruge’, duboke otvore na ledenoj površini Mjeseca, uspjeli dobiti bolji pogled u kemijski sastav oceana.
U brojnim prilikama prije završetka misije 2017. godine NASA-ina je svemirska letjelica Cassini proučavala ove gejzire, analizirajući njihove kemijske komponente. Svemirska letjelica otkrila je elemente i molekule koji su ključni za život kakvog poznajemo, uključujući organske molekule poput metana, plus amonijak, ugljik, dušik, kisik i moguće vodikov sulfid.
Saturnov mjesec Enceladus i Antarktički ocean jezivo su slični
Nedostajao fosfor… do sad?
Ipak, nedostatak fosfora bio je iznimno važan jer je on jedan od ključnih elemenata za život kakvog poznajemo. Godine 2018. jedno od istraživanja zaključilo je da bi fosfor bio rijedak u Enceladovom oceanu jer bi se fosfor u stijenama na morskom dnu polako otapao u oceanu. Naime, na Zemlji je fosfor dostupan kroz trošenje suhog tla, koje nije moguće na ovom Saturnovom mjesecu.
Međutim, nova studija koju je vodio Jihua Hao proturječi ovim ranijim nalazima, tvrdeći da su istraživanja iz 2018. godine koristila zastarjele geokemijske modele Enceladovog stjenovitog dna oceana. „Iako se bio-esencijalni element fosfor tek treba izravno identificirati, naš je tim otkrio dokaze o njegovoj dostupnosti u oceanu ispod ledene kore Mjeseca,“ rekao je koautor studije Christopher Glein.
Koristeći novo modeliranje temeljeno na najnovijim dostupnim podatcima tim znanstvenika simulirao je kako se minerali bogati fosforom (tj. fosfati) otapaju iz mjesečeve jezgre u okolni ocean. Konkretno, tim je otkrio da bi brzina otapanja minerala zvanog ortofosfat bila puno veća od onoga što su prethodne studije sugerirale te da bi bila sposobna ispuniti ocean koncentracijom dovoljno visokom da podrži život za samo desetke tisuća godina. Jedan od razloga zašto je ova visoka koncentracija moguća je prisutnost bikarbonata u oceanskoj vodi, čija kemijska svojstva omogućuju akumulaciju fosfata u oceanu.
No, za sada tek hipoteza
„Temeljna geokemija ima elegantnu jednostavnost koja čini prisutnost otopljenog fosfora neizbježnom, dostižući razine bliske ili čak više od onih u modernoj morskoj vodi [na Zemlji]. Ovo za astrobiologiju znači da možemo biti sigurniji nego prije da je ocean Encelad nastanjiv,“ rekao je Glein.
Unatoč intrigantnim zaključcima i mislima, stavovi izneseni u studiji za sada još uvijek predstavljaju tek hipotezu. Naime, da bi se dokazalo da Enceladov ocean sadrži fosfor, buduća misija na mjesec morala bi izravno detektirati ortofosfat ili neki drugi mineral dobiven od fosfora u vodenim gejzirima koji redovito izbijaju kroz pukotine na njegovoj površini.
Članovi tima tako su zaključili kako nam ne preostaje drugo nego vratiti se na ovaj Saturnov mjesec kako bismo napokon saznali odgovor na vječno pitanje – postoji li život u svemiru osim na Zemlji te je li nam možda bliže nego se nadamo?
15 zanimljivosti o planetu Saturnu
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram
Izvori:
