Znanstvenici žele poslati letjelicu do Sedne, tajanstvenog tijela koje neće ponovno proći ovako blizu još 11.000 godina. U 2076. Sedna – jedan od najudaljenijih objekata u Sunčevu sustavu – naći će se na svom najbližem prolazu kraj Sunca, prvi put otkako su ljudi počeli uzgajati žitarice.
Na samom rubu Sunčeva sustava, gdje gravitacija Sunca postaje tek sjena, kruži tijelo koje već desetljećima zbunjuje astronome. Sedna, transneptunski objekt otkriven 2003. godine, nalazi se toliko daleko da njezina orbita traje više od 11.000 godina.
Godine 2076. Sedna će dosegnuti svoj najbliži položaj prema Suncu – rijetku priliku da izbliza proučimo tijelo za koje se vjeruje da potječe iz Oortova oblaka, još uvijek neistražene granice Sunčeva sustava.
Tijelo koje je previše daleko za konvencionalnu tehnologiju
Sedna se kreće između 76 i 937 astronomskih jedinica (AU) od Sunca. Za usporedbu, Pluton orbitira na prosječnoj udaljenosti od 39 AU. Unatoč “blizini” koju će dosegnuti 2076., Sedna će i tada biti više nego dvostruko udaljenija od Plutona – što znači da bi bilo kojoj misiji do nje trebalo desetljeće i pol samo za dolazak, pod uvjetom da poleti na vrijeme.
Zbog toga znanstvenici u novoj studiji predlažu radikalniji pristup. Umjesto kemijskog ili električnog pogona, razmatraju tehnologije koje dosad nisu korištene u dubokom svemiru: solarna jedra i nuklearni fuzijski pogon.
Solarno jedro ili fuzijska jezgra?
Obje tehnologije imaju potencijal da značajno skrate trajanje misije. Solarno jedro, koje koristi pritisak sunčevih fotona za pogon, moglo bi do Sedne stići za oko 12 godina – ali uz ograničenje: letjelica bi prošla pored Sedne bez mogućnosti usporavanja, kao što je to učinila New Horizons kraj Plutona 2015.
Nasuprot tome, fuzijski pogon, konkretno koncept poput PFRC-a (Princeton Field-Reversed Configuration), mogao bi omogućiti orbitalno umetanje oko Sedne. Prema simulacijama, takva bi letjelica nosila do 1.500 kilograma znanstvene opreme – tisuću puta više od solarnih jedara – i stigla za manje od 15 godina.
Vremena je sve manje
Problem je u tome što fuzijski pogoni još nisu dokazani u stvarnim uvjetima. Plazma potrebna za održavanje reakcije, sustavi hlađenja i napajanja, komunikacija na udaljenosti većoj od 13 svjetlosnih sati – sve su to izazovi koji nisu riješeni.
Ipak, prednost fuzijske tehnologije leži u potencijalu: kraće vrijeme putovanja, veća masa korisnog tereta, mogućnost usporavanja i produljene orbite oko cilja. Ako postoji prilika da se Sedna prouči izbliza, ovo je najizgledniji put.
Prvi i posljednji takav prozor u ljudskoj povijesti
Misija do Sedne nije samo tehnički izazov. Riječ je o znanstvenom iskoraku prema samom rubu Sunčeva sustava, prema regiji gdje bi se mogli skrivati tragovi podrijetla ledenih tijela, pa i same geneze našeg planetarnog sustava.
Sedna neće ponovno proći tako blizu Suncu sve do godine 13.476. Ako misija ne krene unutar idućih desetak godina, prozor će se zatvoriti na više od stotinu stoljeća.
Znanost ne pamti puno takvih prilika. Kad ih propustimo – prođu zauvijek.
🔵 Pridružite se razgovoru!
Imate nešto za podijeliti ili raspraviti? Povežite se s nama na Facebooku i pridružite se zajednici znatiželjnih istraživača u našem Telegram kanalu. Za najnovija otkrića i uvide, pratite nas i na Google Vijestima.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
