Prošlo je gotovo 75 godina otkako je jedan ručak u Los Alamosu prerastao u najveću kozmičku enigmu – ako svemir vrvi životom, zašto ga nigdje ne vidimo?
Od običnog pitanja do znanstvenog misterija
Enrico Fermi, briljantni fizičar i dobitnik Nobelove nagrade, sjedio je 1950. godine za stolom s kolegama u Los Alamosu kad je postavio pitanje koje i danas odzvanja svemirom: “Gdje su svi?” Ako je svemir tako velik, a život moguć i drugdje, kako to da još nismo naišli ni na najmanji trag?
Taj jednostavan trenutak poslužio je kao začetak onoga što danas zovemo Fermijev paradoks — očigledna proturječnost između velikih izgleda da negdje postoji inteligentan život i potpune tišine koju primamo natrag iz svemira.
Danas, gotovo osam desetljeća kasnije, astronom David Charbonneau sa Sveučilišta Harvard smatra da napokon imamo alate za konkretne odgovore.
Svemir više nije tako nepoznat
“Kad je Fermi postavio pitanje, nismo znali ni za jedan planet izvan Sunčeva sustava. Danas ih poznajemo tisuće”, kaže Charbonneau, koji je vodio američku znanstvenu strategiju za istraživanje egzoplaneta.
Napredak je, kaže, ogroman. Danas znamo da najmanje jedna od četiri zvijezde ima planet sličan Zemlji – kamenit, temperature pogodnih za tekuću vodu, smješten u takozvanoj nastanjivoj zoni. To nisu pretpostavke, već tvrd podataka.
“Ako ste se ikad pitali ima li tamo vani ‘druge Zemlje’, sad znamo da ih ima. I to ne samo jednu,” dodaje.
Možemo tražiti život, ali ne još pronaći
Idući korak nije više pitanje postoji li planet koji može podržati život – već je li se taj život ondje zaista i pojavio.
Znanstvenici tragaju za tzv. biopotpisima – kemijskim tragovima u atmosferi planeta koje može proizvesti samo živa bića. No da bi se takvi tragovi uočili, potrebne su nam daleko naprednije svemirske letjelice i teleskopi nego što ih trenutno imamo.
Zato je predložena izgradnja Habitable Worlds Observatory – ambicioznog teleskopa koji bi mogao promatrati atmosfere najmanje 25 potencijalno nastanjivih planeta. Projekt još nije dobio zeleno svjetlo, ali ako zaživi, mogao bi predstavljati prekretnicu.
Prva ‘negativna’ otkrića bit će najvažnija
Charbonneau upozorava da bismo već iz prvih promatranja mogli naučiti nevjerojatno puno — čak i ako ne pronađemo ništa.
“Zamislite da pogledamo prvi planet u nastanjivoj zoni, sličan Zemlji, i nema nikakvih znakova života. Odmah znamo da čak i pod savršenim uvjetima život nije zajamčen,” objašnjava. “I tad se zapitate – je li jedan u tisuću? Ili u milijun? Ili u bilijun?”
To bi, kaže, značilo da je život kao naš možda strašno rijedak. Toliko rijedak da ga nikad nećemo uspjeti kontaktirati.
Avi Loeb: “Možda ih ne zanima razgovor s nama”
I dok Charbonneau gleda prema egzoplanetima, njegov kolega sa Harvarda, profesor Avi Loeb, vjeruje da ne smijemo ignorirati čudne pojave i anomalije koje već viđamo ovdje na Zemlji.
On vodi Galileo projekt, koji se bavi analizom neidentificiranih objekata i zračnih pojava, ali i tragovima mogućih posjetitelja iz drugih zvjezdanih sustava. Loeb je poznat i po tvrdnji da je objekt ‘Oumuamua, koji je 2017. prošao kroz naš Sunčev sustav, možda bio fragment umjetne izvanzemaljske letjelice.
“Fermijev paradoks je kao da se netko žali da je sam, a nikad ne izađe iz kuće”, kaže Loeb. “Ako postoje tragovi, trebamo ih istražiti. Ne odbacivati ih automatski.”
Za njega, pitanje o životu izvan Zemlje nije samo znanstveno — već i duboko ljudsko: “To je najromantičnije pitanje koje možemo postaviti. Jesmo li sami u svemiru?”
A možda su izvanzemaljci — jednostavno nezainteresirani
Na kraju, možda u cijeloj jednadžbi postoji faktor kojeg ne uzimamo u obzir: možda drugi oblici života jednostavno nemaju potrebu za komunikacijom.
“Na Zemlji postoje brojne vrste koje su vrlo inteligentne, ali nikad nisu razvile tehnologiju, niti žele komunicirati. Možda je ta potreba da se povežemo — nešto što je posebno ljudsko”, zaključuje Charbonneau.
U konačnici, Fermijevo pitanje i dalje stoji. Ali više nismo u mraku. Svemir nam postupno otkriva svoje brojeve, proporcije i granice. Sljedeći korak? Gledati, mjeriti i — slušati. Možda odgovor već stiže, samo ga još ne znamo prepoznati.
🔵 Pridružite se razgovoru!
Imate nešto za podijeliti ili raspraviti? Povežite se s nama na Facebooku i pridružite se zajednici znatiželjnih istraživača u našem Telegram kanalu. Za najnovija otkrića i uvide, pratite nas i na Google Vijestima.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
