Nedavna znanstvena studija predlaže reviziju uobičajenih mjerenja veličine Sunca, sugerirajući da bi promjer mogao biti manji od dosadašnjih procjena.
Sunce, naše nebesko tijelo i izvor života, ne prestaje iznenađivati znanstvenu zajednicu. Istraživanje Sunca smatra se temeljnim stupom moderne astronomije: ono nam ne samo pruža dragocjeni uvid u zvijezde, nego i njegova energija je osnovni pokretač života na Zemlji, dok solarni fenomeni imaju izravan utjecaj na našu tehnološki razvijenu civilizaciju.
Prema novoj studiji pod nazivom “Akustička Veličina Sunca“, jedan od ključnih astronomskih parametara – promjer Sunca – mogao bi zahtijevati blagu reviziju.
Istraživački timovi sa Sveučilišta u Tokiju i Instituta za astronomiju u Cambridgeu, koristeći podatke NASA/ESA misije Solar Heliospheric Observatory (SOHO) i Michelsonovog Dopplerovog Imagera (MDI), primijenili su inovativnu metodu za istraživanje unutrašnjosti Sunca kroz akustičke valove, postupak poznat u znanstvenim krugovima kao helioseismologija.
Kako je moguće “čuti” Sunčeve akustičke valove?
Otkriće iz 1962. godine pokazalo je da se određeni dijelovi Sunčeve površine ritmički pomiču, slično ključanju vode, generirajući valove koji se periodično šire preko Sunčeve površine.
Ova spoznaja omogućila je astronomima da modeliraju Sunčevu unutrašnjost, slično načinu na koji seizmolozi koriste seizmičke valove za istraživanje Zemljine jezgre. Helioseismologija, nadalje, omogućava uvid u događanja na suprotnoj strani Sunca, pružajući upozorenja o pojavi velikih sunčevih pjega.
Douglas Gough, istraživač s University of Cambridge, za Universe Today pojašnjava: “Najtočnija mjerenja postižemo analizom Dopplerove brzine preko Sunčeve slike, koja se zatim prikazuje na sferične harmonike. Za preciznost je potrebno dugotrajno promatranje.”
Studija se fokusirala na analizu takozvanih “p-mode waves” ili p-mode valova koji prolaze kroz Sunčevu unutrašnjost. U usporedbi s prethodnim studijama koje su se oslanjale na manje precizne “f-mode waves”, ova metoda pruža detaljniji uvid u Sunčevu strukturu.
Gough dalje spominje dodatne promatračke projekte poput američkog Global Oscillation Network Group (GONG) i Birmingham Solar Oscillation Network (BISON), koji su također doprinijeli ovom istraživačkom području. Rezultati studije ukazuju na to da Sunčev radijus iznosi 695,780 kilometara, što je za nekoliko stotina dijelova postotka manje od općenito prihvaćenog radijusa od 696,000 kilometara dobivenog izravnim optičkim mjerenjima.
Jedno od ključnih pitanja koje se postavlja jest varira li Sunčev radijus u skladu s solarnim ciklusom. “To je pitanje od velike važnosti koje bi moglo pružiti uvide u mehanizme solarnog ciklusa,” naglašava Gough. “Znamo da blizu površine dolazi do širenja i skupljanja vanjskih slojeva Sunca. Akustički valovi koje smo analizirali prodiru duboko, i planiramo istražiti ovo pitanje detaljnije u budućnosti.”
Sunčev radijus igra ključnu ulogu u astronomiji
Iako se na prvi pogled čini jednostavnim, Sunčev radijus igra ključnu ulogu u astronomiji. Sunce, sastavljeno od plazme vodika i helija, nema jasno definiranu površinsku granicu. Fotosfera, vidljivi sjajni sloj, uobičajeno se smatra Sunčevom površinom.
“Ovo istraživanje ukazuje na potrebu za manjom prilagodbom našeg razumijevanja, posebno u pogledu strukture Sunčeva unutarnjeg jezgra gdje se odvijaju nuklearne reakcije,” dodaje Gough. “Ovo bi moglo imati utjecaj na proizvodnju različitih vrsta neutrina, što će biti važno za testiranje teorija fizike čestica.”
Iz zemaljske perspektive, promjer Sunca varira ovisno o položaju Zemlje u odnosu na Sunce, pokazujući promjene u veličini tijekom godine. Prva mjerenja solarnog promjera potječu od starogrčkih astronoma, a preciziranja su nastavljena kroz 18. i 19. stoljeće.
Moderna metoda mjerenja Sunca uključuje korištenje svemirskih misija poput SOHO-a i NASA-inog Solar Dynamics Observatorya, koje pružaju detaljne uvide izvan utjecaja Zemljine atmosfere. Francuska svemirska agencija CNES provodila je misiju Picard između 2010. i 2014. godine, s ciljem rješavanja pitanja solarnog promjera.
Zainteresirani pojedinci mogu samostalno procijeniti Sunčev promjer promatranjem vremena trajanja izlaska i zalaska Sunca, ili korištenjem teleskopa sa posebnim filterima.
Sunce nije savršena sfera, već pokazuje blago spljoštenje na polovima. Također, Sunce se vrti neujednačeno, brže na ekvatoru nego blizu polova. Približavamo se vrhuncu Solarnog ciklusa 25, koji se očekuje između 2024. i 2025. godine.
Sunce se, usprkos svojoj aktivnosti, smatra iznimno stabilnom i mirnom zvijezdom u usporedbi s ostalim zvijezdama. Ova stabilnost, poznata kao Solarna konstanta, mogla bi biti ključna za razvoj života na Zemlji. Astro-seismologija teži primijeniti metode helioseismologije na udaljene zvijezde kako bi se istražile njihove površine i unutrašnjosti.
Michael Zeiler iz Great American Eclipse komentira: “Ovo otkriće neće imati značajan utjecaj na predviđanje pomrčina, jer postoji razlika između fotosferičnog i akustičnog radijusa.”
Ova studija otvara nova pitanja i mogućnosti u istraživanju unutrašnjosti Sunca, naglašavajući neprestanu znatiželju i potragu za novim spoznajama u svijetu moderne heliofizike.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
