kozmos.hr
Znanost

Znanstvenici otkrili kemijske recepte za život u svemiru

Ledeni oblak 'Kameleon 1'. U ovom molekularnom oblaku (rodnom mjestu zvijezda i planeta) James Webb pronašao je razne smrznute molekule – poput ugljičnog dioksida i metana – koje bi mogle postati 'građevni blokovi' života (©NASA/ESA/CSA et al).
objavljeno

U potrazi za životom na udaljenim planetima, tim sa Sveučilišta Wisconsin-Madison kombinirao je znanost i “kulinarsku vještinu,” predstavljajući opsežnu knjigu recepata s kemijskim kombinacijama koje bi mogle stvoriti život. Vjeruju da ovaj priručnik može pomoći u identifikaciji svemirskih mjesta gdje bi se ključni sastojci za život mogli kombinirati.

Iako je svemir neizmjerno velik, kada govorimo o kemijskim osnovama života, opcije mogu biti ograničene. Ovo inovativno istraživanje tima dotiče tu ideju, sugerirajući da iako život negdje drugdje možda ne odražava Zemlju, postoji univerzalni kemijski jezik.

Betül Kaçar, astrobiologinja podržana od strane NASA-e i profesorica na UW-Madisonu, pojašnjava koncept riječima: “Život je u svojoj srži kemija. Zahtijeva prave elemente i kontinuirane reakcije kako bi se razvio samoodržavajući, samoreprodukujući sustav.”

Autokataliza: Prirodna lančana reakcija

Središnji pojam u ovom znanstvenom putovanju je autokataliza. U osnovi, to su kemijske reakcije koje potiču daljnje slične reakcije. Zhen Peng, iz Kaçarovog laboratorija, zajedno s kolegama, otkrio je 270 molekularnih kombinacija iz periodične tablice sposobnih za poticanje takvih autokatalitičkih procesa.


Začuđujuće za istraživače, Kaçar napominje: “Prije smo mislili da su takve reakcije rijetke. Međutim, naša otkrića pokazuju da to nije slučaj. Samo treba znati gdje tražiti.”

Otkrivanje recepta: Reakcije komproporcionacije

Tim se posebno usmjerio na reakcije komproporcionacije. U ovim reakcijama, dvije tvari koje dijele isti element, ali su u različitim reaktivnim stanjima, kombiniraju se kako bi formirale novi spoj, postižući tako kemijsku ravnotežu. Ključ je da rezultirajući spoj mora pokrenuti izvornu reakciju, čime se stvara ciklus.

Zach Adam, koautor studije i geoznanstvenik sa Sveučilišta Wisconsin-Madison, opisuje to kao lančanu reakciju. “Kada se ciklus započne i uvjeti su povoljni, reakcije se samostalno pojačavaju, rastući eksponencijalno.”

Zamislite autokatalizu poput eksplozije populacije kunića: nekoliko kunića se razmnožava, njihovi potomci čine isto, i uskoro cijela populacija eksponencijalno raste. Međutim, traganje za vanzemaljskim kunićima vjerojatno nije pravi pristup. Kaçar vidi priliku za testiranje ovih recepata u simuliranim svemirskim uvjetima.

Vraćanje kozmičkih satova i priprema svemirskih pita

Iako precizno rekonstruiranje događaja koji su doveli do pojave života na Zemlji ostaje nemoguća zadaća, Kaçar vjeruje da bi rekreacija različitih planetarnih uvjeta u laboratorijima mogla pružiti dragocjene uvide. “Možda nikada nećemo doživjeti prvi tren života na Zemlji, ali eksperimentiranje s ovim svemirskim receptima može nam dati uvid u to kako bi život mogao nastati drugdje.”

Vodeći konzorcij podržan od NASA-e pod imenom MUSE, Kaçarov tim će se prvenstveno fokusirati na reakcije s elementima poput molibdena i željeza. Međutim, ovaj opsežan receptar otvara mnoge mogućnosti.

Parafrazirajući riječi Carla Sagana, Kaçar zaključuje: “Da bismo doista shvatili veličinu svemira, možda bismo trebali pripremiti nekoliko svemirskih pita.”

Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr

Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.


Pratite Kozmos na Google Vijestima.