Brzi radio izboji (FRB-ovi) predstavljaju iznenadne i intenzivne eksplozije radio valova iz dubokog svemira. Ovi fenomeni, još uvijek obavijeni velom tajne, smatraju se jednom od najvećih zagonetki u astrofizici. Novo istraživanje donosi značajan napredak u razumijevanju mogućih izvora ovih neobičnih pojava. Tim znanstvenika s Talijanskog nacionalnog instituta za astrofiziku (INAF) usredotočio se na FRB 20201124A, koji je prvi put otkriven 2020. godine. Posebnu pažnju posvetili su trajnom radio izvoru (PRS) u blizini ovog FRB-a. PRS signali, koji su uočeni u blizini samo nekoliko FRB-ova, mogli bi biti ključni za razumijevanje njihovog podrijetla.
Analiza podataka pokazala je da ti signali vjerojatno dolaze iz plazmatskog mjehura koji okružuje nepoznati izvor FRB-a. Ovaj plazmatski mjehur poznat je kao ionizirana maglica, oblak električki nabijenog plina i prašine. “Posebno smo, putem radio promatranja jednog od najbližih izboja, uspjeli izmjeriti slabu, trajnu emisiju koja dolazi s iste lokacije kao i FRB,” izjavio je astrofizičar Gabriele Bruni iz INAF-a. Ovim istraživanjem prošireno je područje istraženog radio fluksa za dva reda veličine. Podaci prikupljeni iz Very Large Array (VLA) radio teleskopa u Novom Meksiku sugeriraju da bi maglica mogla biti rezultat mladog magnetara (izuzetno guste i snažno magnetizirane zvijezde) ili binarnog sustava koji uključuje neutronsku zvijezdu (ostatak supernove) ili crnu rupu.
Prema istraživačima, bilo koji od ovih nebeskih fenomena mogao bi proizvesti dovoljno energije za generiranje FRB signala. Okolna maglica, odnosno plazmatski mjehur koji je odgovoran za pozadinsko zračenje PRS-a, također bi mogla nastati kao posljedica ovih procesa. Iako još uvijek postoji mnogo nepoznanica u vezi s FRB 20201124A, ovo istraživanje značajno doprinosi razumijevanju ove pojave. Moguće je da se drugi FRB-ovi formiraju na različite načine, ali u ovom slučaju smo korak bliže objašnjenju. “Podaci visoke razlučivosti otkrivaju dvije ključne stvari: prvo, da emisija nije raširena po velikom području galaksije domaćina, što bi se očekivalo u slučaju formiranja zvijezda.
Drugo, omogućuju nam preciznije određivanje stvarne veličine izvora. Na temelju tih podataka, zaključeno je da se ovo uklapa u sliku koja odgovara maglici magnetara,” objasnio je astrofizičar Brendan O’Connor sa Sveučilišta Carnegie Mellon u SAD-u. Daljnja promatranja pomoću teleskopa Northern Extended Millimeter Array (NOEMA) i Gran Telescopio Canarias omogućila su istraživačima da precizno odrede koliko energije sustav emitira na svakoj valnoj duljini svjetlosti – što je ključan korak u dešifriranju signala koji dolaze s udaljenosti veće od milijardu svjetlosnih godina. “Novi podaci prikupljeni na radio valnim duljinama, s boljom kutnom rezolucijom nego ranije, omogućili su nam detaljniju analizu,” dodao je O’Connor. “Ova veća rezolucija omogućuje nam bolju lokalizaciju izvora.”
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
