Poznati astronom Carl Sagan možda je bio bliže istini nego što je pretpostavljao kada je izjavio da smo “sačinjeni od zvjezdane prašine“.
U nedavnom znanstvenom radu koji je dostupan na otvorenom serveru arXiv, Z.N. Osmanov, astrofizičar s Slobodnog sveučilišta u Tbilisiju, pruža novi uvid u već poznatu teoriju: život na Zemlji, kao i potencijalno u ostatku svemira, rezultat je istih vrsta sitnih čestica koje formiraju zvijezde i planete. Ako je točno, kako Osmanov tvrdi, moglo bi postojati više planeta koji sadrže ovu životom ispunjenu zvjezdanu prašinu nego što smo ikada mogli zamisliti. Koncept poznat kao “panspermija” ukazuje da sjemenke života mogu prelaziti između svjetova, možda na asteroidima ili kometima.
Sjemenke života
U svom radu, Osmanov, znanstvenik na Institutu za potragu za izvanzemaljskom inteligencijom (SETI), nadograđuje ovaj teorijski koncept. Koristeći filozofsku jednadžbu koju je formulirao slavni astrobiolog Frank Drake, on pretpostavlja da postoji eksponencijalno velik broj planeta koji bi mogli sadržavati sjemenke života: broj do reda veličine 3×10^7.
“Ova vrijednost je toliko velika da, ako čestice prašine mogu putovati na udaljenosti reda veličine nekoliko stotina svjetlosnih godina, možemo zaključiti da bi [Mliječna staza], s promjerom od 100.000 svjetlosnih godina, trebala biti ispunjena složenim molekulama rasprostranjenim kroz cijelu galaksiju,” ističe on.
Kozmička prašina
Životom ispunjena prašina, prema Osmanovu, mogla bi putovati “pomoću tlaka sunčevog zračenja“, i prema njegovoj teoriji, “male čestice prašine koje sadrže žive organizme mogle bi putovati do najbližeg zvijezdanog sustava, Alfa Centaurija, za devet tisuća godina“.
Važno je napomenuti da Osmanov ne tvrdi da postoji beskonačan broj planeta na kojima zapravo postoji život. Umjesto toga, mogao bi postojati eksponencijalan broj svjetova koji bi mogli potencijalno podržavati tzv. “primitivni” život, odnosno vrste jednostaničnih organizama koji su doveli do razvoja složenijih oblika života na Zemlji.
Ipak, kako ističe Universe Today, postoji značajan nepoznati faktor u Osmanovoj jednadžbi panspermije: niti jedno objašnjenje do sada nije zadovoljavajuće objasnilo odakle točno dolazi ta prašina, niti zašto bi ona uopće inicirala pojavu života. Ovaj neriješeni problem mogao bi, nažalost, zadržati ovu fascinantnu ideju i slične teorije unutar domene teoretskog razmatranja.
