kozmos.hr
Svemir

Zemljina atmosfera može biti izvor dijelića lunarne vode

objavljeno

Oko 1% vode koja ispari iz Zemljine atmosfere moglo bi se taložiti na Mjesecu.

Novo istražvanje sugerira da bi velika količina vode koja je isparila prije nekoliko milijuna godina iz Zemljine atmosfere mogla biti raspršena ispod površine Mjeseca u obliku tekućine ili zarobljena u permafrostu.

Ova voda podrijetlom sa Zemlje, može pokriti do 840 kubičnih milja (3.500 kubičnih kilometara) polarnih područja na mjesecu.

Ovaj broj otprilike predstavlja zapremninu sjevernoameričkog jezera Huron, osmog najvećeg jezera na svijetu.

Ioni vodika i kisika koji izlaze iz gornjeg dijela Zemljine atmosfere i spajaju se na Mjesecu mogli bi biti jedan od izvora poznate lunarne vode i leda, prema novom istraživanju znanstvenika Geofizičkog instituta Fairbanks, Sveučilišta Aljaske.

Slika prikazuje raspodjelu površinskog leda na mjesečevom južnom polu (lijevo) i sjevernom polu (desno), koju je otkrio NASA-in instrument Moon Mineralogy Mapper 2009. Plava predstavlja lokacije leda, ucrtane preko slike mjesečeve površine, gdje je siva ljestvica odgovara površinskoj temperaturi (tamnije predstavljaju hladnija područja i svjetlije nijanse koje označavaju toplije zone). Led je koncentriran na najtamnijim i najhladnijim mjestima, u sjenama kratera. Ova je slika bila prvi put da su znanstvenici izravno promatrali konačan dokaz vodenog leda na površini Mjeseca. Izvor: NASA

Zemljina magnetosfera proširena je u sjeni planeta. Ta proširena sjena ima oblik repa- magnetorep.

Mjesec prolazi ovaj magnetorep pet puta mjesečno, a prethodna promatranja u ovoj regiji  otkrila su prisutnost iona čijim se spajanjem stvara voda.

Istraživači su u priopćenju rekli da Mjesečev prelazak preko magnetorepa prekida neke od magnetskih linija, što pokreće “pljusak” vodenih iona natrag na Zemlju. Mnogi od tih iona, rekli su istraživači, udare u mjesec u prolazu i ostanu zarobljeni u mjesečevom permafrostu. Udari asteroida tada mogu dovesti vodu još dublje ispod površine, gdje se stvaraju tekuće naslage.

Istraživači vjeruju da bi se oko 1% vode koja ispari iz Zemljine atmosfere moglo taložiti na Mjesec ovaim procesom.

Međutim, od količine vode za koju se vjeruje da postoji na Mjesecu, Zemljina voda čini samo mali dio. Smatra se da je većina došla od asteroida i kometa koji su udarili u Mjesec u prošlosti, uglavnom u razdoblju prije nekih 3,5 milijardi godina.

Znanstvenici također pretpostavljaju da bi nešto vode moglo doći na Mjesec sunčevim vjetrom, strujom plazme koja teče s površine sunca, za koju se zna da sadrži ione kisika i vodika.

Pronalaženje pristupačne vode na Mjesecu ključno je za planove NASA-e i njenih partnera, čiji je cilj uspostaviti dugoročnu ljudsku prisutnost na Mjesecu, što se očekuje kasnije u ovom desetljeću u sklopu programa Artemis.

Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram-t.me/kozmoshr

Izvori:

Rod Boyce (27. travnja 2022.,) “Earth’s atmosphere may be source of some lunar water,” UAF.edu