Zemaljski sateliti slučajno snimili deset godina promjena u oblacima Venerinog pakla

Kad bi prognoza vremena vrijedila za Veneru, glasila bi otprilike ovako: gusti oblaci sumporne kiseline, temperature koje tope olovo i pritisak sposoban zgnječiti svemirsku letjelicu kao limenku.

Ipak, unatoč tom ekstremnom okolišu, atmosfera Venerina planeta već desetljećima izaziva znanstvenu znatiželju. Posebno oblaci. Budući da misije oko Venere traju kratko, dugoročno praćenje oblaka bilo je gotovo nemoguće. Sada je slučajna snimka s japanskih meteoroloških satelita iz orbite oko Zemlje omogućila upravo to – uvid u desetogodišnje promjene oblaka susjednog planeta.

Himawari snimio Veneru – na rubu kadra

Japanski sateliti Himawari-8 i Himawari-9, lansirani 2014. i 2016. godine, osmišljeni su za precizno promatranje Zemljine atmosfere. Opremljeni naprednim multispektralnim uređajem AHI (Advanced Himawari Imager), ovi sateliti povremeno, pod idealnim kutem, uhvate i Veneru – doslovno na rubu snimke.

Znanstvenici sa Sveučilišta u Tokiju, koje predvodi gostujući istraživač Gaku Nishiyama, prepoznali su potencijal ovog fenomena. U razdoblju od 2015. do 2025. prikupili su podatke o temperaturama na vrhu Venerinih oblaka svaki put kad je planet upao u kadar.

“Atmosfera Venere poznata je po varijacijama u reflektivnosti i brzini vjetrova koje se događaju na razini godina. No nijedna svemirska misija nije uspjela promatrati Veneru kontinuirano više od deset godina, zbog ograničenog vijeka trajanja letjelica,” objasnio je Nishiyama u službenoj izjavi.

Više od 400 slučajnih snimki, ali vrijednih podataka

U desetogodišnjem razdoblju, istraživači su zabilježili 437 situacija kada su sateliti snimili Veneru. Analizom tih snimki potvrdili su da temperature u oblacima variraju tijekom godina. To otkriće posebno je važno jer trenutačno nema operativnih misija u Venerinoj orbiti.

“Zemaljska teleskopska promatranja mogu dopuniti ove podatke, ali ona su ograničena atmosferom i dnevnim svjetlom,” dodaje Nishiyama.

Metoda korištena u ovom istraživanju mogla bi poslužiti kao privremeno rješenje sve dok nove misije ne stignu. Europska misija EnVision još je u planu za sljedeće desetljeće, no NASA-ine dvije planirane misije prema Veneri zasad su pod znakom pitanja, nakon rezova bivše američke administracije.

Znanstveni tim uvjeren je da se ova metoda može proširiti i na druge planete – pa i na Mjesec ili Merkur. Snimke iz orbite imaju prednost jer nisu izložene smetnjama Zemljine atmosfere, što omogućuje čišću i točniju analizu u infracrvenom spektru.

“Naša metoda otvara novi put dugoročnog, multispektralnog promatranja tijela Sunčeva sustava,” zaključuje Nishiyama. “Infracrveni spektar pruža mnoštvo informacija o fizičkom i kemijskom sastavu površina, što nam pomaže razumjeti kako su se ova kamena tijela razvijala kroz vrijeme.”