Za golema naftna bogatstva Bliskog istoka presudna nije moderna politika, nego duboka geološka prošlost regije. Područje današnjeg Perzijskog zaljeva nekoć je bilo dno golemog toplog mora prepunog života, a upravo su ostaci tog davnog svijeta tijekom milijuna godina stvorili neka od najbogatijih ležišta nafte i plina na Zemlji. Zato priča o energentima na Bliskom istoku ne počinje s državama, granicama i sukobima, nego s oceanom koji je nestao desecima milijuna godina prije čovjeka.
Godina 1908. označila je početak nove energetske ere na Bliskom istoku. Kako prenosi IFLScience, u Masjid Suleimanu, na jugozapadu Irana, tadašnje Perzije, nafta je izbila iz bušotine u mlazu visokom 24 metra. Ipak, ležišta koja su tada otvorena nastajala su tijekom geološkog procesa dugog oko 250 milijuna godina.
Sve je počelo u Tetisu
Prije između 250 i 50 milijuna godina prostor današnjeg Bliskog istoka prekrivao je ocean Tetis, golemo toplo more smješteno između drevnih kopnenih masa Gondvane i Laurazije. To nije bio pust morski prostor, nego iznimno bogat ekosustav u kojem su živjeli plankton, alge, koralji, ribe, glavonošci i morski gmazovi poput ihtiosaura. Upravo je ta golema količina organske tvari stvorila temelje za nastanak nafte i plina.
Kako su se afrička i arapska ploča postupno približavale euroazijskoj, Tetis se počeo zatvarati. More se povlačilo, morski bazen se mijenjao, a na njegovu su se dnu taložili debeli slojevi sedimenata ispod kojih su ostajali zarobljeni ostaci nekadašnjeg života. Na tim drevnim naslagama danas leže Perzijski zaljev i velik dio okolne regije.
Zato je i uvriježena predodžba da je nafta nastala od “zgnječenih dinosaura” pogrešna. Sirova nafta nastajala je ponajprije iz mikroskopskih algi, planktona i drugih morskih organizama koji su se milijunima godina nakupljali na dnu nekadašnjeg mora. Zatrpani sedimentima te izloženi sve većem tlaku i temperaturi, ti su organski ostaci tijekom dugog geološkog razdoblja postupno prelazili u tekuće i plinovite ugljikovodike. Riječ je, zapravo, o davno pohranjenoj Sunčevoj energiji koja je kroz spor i složen prirodni proces ostala sačuvana duboko pod zemljom.
Prednost je i u kvaliteti
Sama činjenica da Bliski istok obiluje fosilnim gorivima ne objašnjava u potpunosti zašto ta regija i danas ima tako veliku težinu na svjetskoj energetskoj karti. Ondje se proizvodi oko 30 posto svjetske nafte i oko 17 posto prirodnog plina, pri čemu najveći dio otpada na Saudijsku Arabiju, Iran i Irak. I druge zemlje regije imaju manji udio, ali ukupna slika pokazuje koliko je taj prostor i dalje važan za globalnu opskrbu energijom.
Pritom je važno naglasiti da Bliski istok nema najveće ukupne količine nafte na svijetu. Najveće dokazane rezerve ima Venezuela, dok su Sjedinjene Američke Države najveći svjetski proizvođač. Prednost Zapadne Azije leži u nečem drugom. Velik dio tamošnjih ležišta nalazi se u razmjerno plitkim sedimentima, pa je do nafte lakše doći i troškovi crpljenja niži su nego u mnogim drugim dijelovima svijeta. Upravo zato ta regija raspolaže s nešto više od polovice preostalih svjetskih iscrpivih rezervi.
Nije, međutim, presudna samo količina, nego i kvaliteta sirovine. Venezuelanske zalihe jesu goleme, ali je tamošnja nafta često gusta i ljepljiva, pa je njezino izdvajanje i prerada skuplja i tehnički zahtjevnija. Na Bliskom istoku velik dio nafte spada u takozvanu laku i niskosumpornu, što je čini privlačnijom svjetskom tržištu i jednostavnijom za preradu.
Zato je veza između Bliskog istoka i nafte mnogo dublja od političkih kriza s kojima se ta regija danas gotovo automatski povezuje. U njezinu temelju stoji davno nestali ocean, a iznad njega povijest koja je podzemna ležišta pretvorila u jedan od ključnih izvora svjetske moći. Perzijski zaljev zato i dalje ostaje prostor na kojem se geologija, energija i geopolitika susreću jasnije nego gotovo igdje drugdje.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
