Webb otkriva složene detalje u ostacima umiruće zvijezde

NASA-in teleskop James Webb zabilježio je fotografije maglice prsten, poznata kao Messier 57. Ova maglica je jedna od najpoznatijih primjera planetarne maglice. Slično Južnoj prstenoj maglici, jednoj od prvih fotogafija koje je Webb snimio, maglica prsten otkriva detaljne strukture posljednjih trenutaka zvijezde koja umire. Roger Wesson sa Sveučilišta u Cardiffu daje nam dublji uvid u ovu fazu životnog ciklusa zvijezde poput Sunca te kako su Webb-ova opažanja pružila dragocjene informacije o nastanku i razvoju ovih objekata, ukazujući na ključnu ulogu binarnog suputnika.

“Smatralo se da su planetarne maglice jednostavne, okrugle formacije s jednom umirućom zvijezdom u središtu. Dobile su ime zbog svog mutnog, planetarnog izgleda kroz manje teleskope. Samo nekoliko tisuća godina ranije, ta je zvijezda bila crveni div koji je izgubio većinu svoje mase.”

“Konačno, vruća jezgra zagrijava izbaceni plin, a maglica zauzvrat emitira živopisno svjetlo. Međutim, suvremena opažanja pokazuju da većina planetarnih maglica ima izvanredno složene oblike. To postavlja pitanje: kako zvijezda sfernog oblika stvara takve detaljne i delikatne strukture koje nisu sferne?”

“Maglica prsten je idealna za proučavanje misterija planetarnih maglica. Nalazi se blizu, na udaljenosti od približno 2.200 svjetlosnih godina, i dovoljno je svijetla da je možemo vidjeti dvogledom tijekom jasne ljetne noći s sjeverne hemisfere. Tim znastvenika, nazvan ESSENcE tim, sastoji se od međunarodnih stručnjaka specijaliziranih za planetarne maglice.”

Uvidjeli su da će Webb-ova opažanja biti izuzetno korisna, jer se ova maglica savršeno uklapa u vidno polje Webb-ove NIRCam i MIRI kamere, omogućujući znastveniciam proučavanje s dosad neviđenom detaljnošću. Webb je snimio fotografije Maglice prsten samo nekoliko tjedana nakon početka znanstvenih operacija 12. srpnja 2022.

“Kada smo prvi put vidjeli slike, bili smo oduševljeni detaljima. Svijetli prsten, po kojem maglica nosi ime, sastoji se od oko 20.000 gustih kuglica vodikova plina, svaka masivna poput Zemlje. Unutar prstena nalazi se uski pojas emisije iz policikličkih aromatskih ugljikovodika – složenih molekula na bazi ugljika koje nismo očekivali u maglici,” objasnili su znastvenici.

“Van svijetlog prstena primijetili smo zanimljive ‘šiljke’ usmjerene izravno prema središnjoj zvijezdi, koji su bili izraženiji u infracrvenom spektru, ali su bili slabo vidljivi na fotografijama teleskopa Hubble. Pretpostavljamo da su posljedica molekula koje se mogu formirati u sjenama najgušćih dijelova prstena, gdje su zaštićene od direktne, intenzivne radijacije vruće središnje zvijezde.”

MIRI fotografije pružile su znastvenicima najjasniji pogled na tamnu molekularnu aureolu izvan svijetlog prstena. Bilo je iznenađujuće otkriti do deset redovito razmaknutih, koncentričnih prstenova unutar ove aureole. Ovi prstenovi morali su se formirati otprilike svakih 280 godina dok je središnja zvijezda gubila svoje vanjske slojeve. Kada pojedinačna zvijezda postane planetarna maglica, ne postoji poznati proces s takvim vremenskim razdobljem.

“Ovi prstenovi sugeriraju da u sustavu mora postojati pratilac, koji kruži otprilike istom udaljenošću od središnje zvijezde kao što je Pluton od Sunca. Dok je umiruća zvijezda izbacivala svoju atmosferu, pratilac je utjecao na njezin oblik. Nijedan prethodni teleskop nije imao potrebnu osjetljivost i rezoluciju da bi otkrio ovaj efekt,” dodali su znastvenici.

“Kako je sferna zvijezda stvorila tako složenu maglicu kao što je Prsten maglica? Moguće je da je malo pomoći od binarnog suputnika ključno za odgovor.”

Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr