Vanzemaljske civilizacije možda koriste gravitacijske leće za prijenos energije među zvijezdama

Einsteina teorija kao temelj za interstelarnu transmisiju

Albert Einsteinova teorija opće relativnosti iz 1916. godine nije samo promijenila naš pogled na gravitaciju, već je i omogućila razumijevanje kako masivni objekti u svemiru pojačavaju svjetlost udaljenih izvora, djelujući kao gravitacijske leće. Ta fenomenalna predviđanja danas omogućavaju astronomima da zavire u daleke kutke svemira s dotad nezamislivom jasnoćom.

 Od dubokog svemira do komunikacijskih mreža

Znanstvenici poput Claudia Macconea i Slave Turysheva su razmatrali korištenje našeg Sunca kao jednu vrste takozvane Solarne Gravitacijske Leće (SGL), otvarajući put ka naprednim astronomskim primjenama i potrazi za izvanzemaljskom inteligencijom. Posebno se ističu mogućnosti kao što su detaljno proučavanje egzoplaneta ili uspostava interstelarne komunikacijske mreže, poznatije kao “galaktički internet”. Turyshev u svom najnovijem radu predlaže da bi napredne civilizacije mogle koristiti SGL za prenos energije od zvijezde do zvijezde, što bi moglo imati važne implikacije za otkrivanje tehnoloških tragova takvih civilizacija.

Turyshevov rad se sprema za objavu u časopisu Physical Review D. Turyshev je dio istraživačkog tima u NASA-inom Jet Propulsion Laboratory, i u radu se osvrće na različite aspekte evolucije svemira, od prvih faza pa sve do velikih kozmičkih struktura i ubrzavajuće ekspanzije svemira.

Fizikalna razumijevanja gravitacijskih leća

U prethodnim radovima, Turyshev i znanstvenik Viktor Toth produbili su fizikalna razumijevanja gravitacijskih leća, ukazujući na njihov potencijal u iznimno preciznim astronomskim promatranjima. Maccone je također pokazao kako SGL-ovi mogu biti korišteni za međuzvjezdane komunikacije.

U svom najnovijem istraživanju, Turyshev razmatra korištenje gravitacijskog fokusa zvijezde za koncentraciju energije koja bi se potom mogla slati prema drugim zvjezdanima sustavima. Upotreba opreme namijenjene za međuplanetarne komunikacije, samo u većim razmjerima, omogućila bi parovima gravitacijskih leća prenos energije na međuzvjezdane udaljenosti. Turyshev naglašava da bi ovakav sustav mogao imati znatno poboljšan omjer signala prema šumu, što ukazuje na njegovu praktičnu primjenjivost.

Analitički alati razvijeni za proučavanje SGL-ova primijenjeni su u ispitivanju pojačavanja svjetlosti u sustavima s više leća i u različitim scenarijima prijenosa laserske energije u slobodnom prostoru. Rezultati sugeriraju da se principi prijenosa energije poklapaju s onima pojačavanja svjetlosti i mogu se ostvariti sličnom infrastrukturom.

Sateliti postavljeni u niskoj Zemljinoj orbiti (Low Earth Oorbit) koji prikupljaju solarnu energiju i šalju je na Zemlju pomoću mikrovalnih lasera predstavljaju jedan od najučinkovitijih metoda osiguravanja planeta čistom i obnovljivom energijom. Upotrebom SGL-ova za prenos energije od sustava do sustava, ovaj koncept bi se mogao proširiti do međuzvjezdanih razmjera, omogućujući ne samo istraživanje svemira već i kolonizaciju novih svjetova.

Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr