Unutrašnjost Mjeseca skriva razlike koje zbunjuju znanstvenike

Unutrašnjost Mjeseca možda je dugo izgledala kao statičan svijet mrtvih stijena, ali najnoviji podaci iz NASA-ine misije GRAIL otkrivaju nešto posve drugo. Ispod površine koja se svakodnevno prikazuje na nebu krije se duboka asimetrija između strane okrenute prema Zemlji i one koja je zauvijek skrivena od pogleda. Ovo iznenađujuće otkriće pokazuje da Mjesec nije jednako strukturiran s obje strane – ni po temperaturi, ni po geološkoj aktivnosti.

Čudna unutrašnjost Mjeseca

Tim znanstvenika analizirao je podatke prikupljene tijekom misije Gravity Recovery and Interior Laboratory (GRAIL), koja je mapirala gravitacijsko polje Mjeseca s nevjerojatnom preciznošću. Izračunom tzv. Loveovih brojeva – vrijednosti koje određuju koliko se nebesko tijelo deformira pod utjecajem vanjske gravitacije – znanstvenici su došli do zaključka da unutrašnjost Mjeseca nije homogena.

“Naša analiza pokazuje da je unutrašnjost Mjeseca s bliže strane značajno toplija i dinamičnija. Ta je razlika povezana s poviješću vulkanske aktivnosti, što može objasniti zašto dvije strane izgledaju tako različito,” rekao je za IFLScience, dr. Ryan Park, vodeći autor studije i istraživač iz NASA-inog Jet Propulsion Laboratoryja.

Jedna strana je toplija i geološki življa

Otkriće ukazuje na to da je plašt Mjeseca – sloj ispod kore – s bliže strane vjerojatno “mekši” za 2 do 3 posto u odnosu na suprotnu stranu. Zvuči neznatno, ali ta se razlika pretvara u povećanje temperature od 100 do 200°C. Glavni osumnjičenici su radioaktivni elementi, čije je raspadanje kroz milijarde godina dodatno zagrijalo tu polovicu Mjeseca.

Razlike se ne zaustavljaju na temperaturi. Strana okrenuta prema Zemlji ima tanju koru, više tragova drevne vulkanske aktivnosti i bogatija je elementima koji stvaraju toplinu. Sve to upućuje na to da su dvije hemisfere Mjeseca prošle kroz sasvim drukčiju geološku evoluciju.

Gravitacijska mjerenja slična onima iz misije GRAIL već su korištena za proučavanje Zemlje, Marsa, Venere i Merkura, a sad otvaraju nova vrata u razumijevanju Mjeseca. “Mjerenjem promjena u gravitacijskom polju možemo otkriti koliko je tijelo kruto, sadrži li tekuće slojeve i gdje se nalaze razlike u gustoći,” objasnio je dr. Park.

Ove spoznaje nisu korisne samo za znanost – već i za buduće ljudske misije na Mjesec. Detaljna gravitacijska karta ključna je za razvoj preciznih navigacijskih sustava, koji će omogućiti sigurnije slijetanje, kretanje i operacije na površini. “Ovo je najpreciznija gravitacijska karta Mjeseca do sada. Bit će temelj za pozicioniranje, navigaciju i vremensku sinkronizaciju u svim budućim misijama,” dodaje dr. Park.