Umjetne pomrčine Sunca iz svemira mogle bi otkriti njegovu unutarnju dinamiku

Britanski znanstvenici predlažu misiju koja bi svakih mjesec dana omogućila detaljno promatranje Sunčeve korone iz orbite.

---

Umjesto da čekaju rijetke i kratkotrajne pomrčine Sunca na Zemlji, astronomi bi uskoro mogli promatrati Sunčevu atmosferu iz svemira – u seriji kontroliranih, višeminutnih pomrčina koje se ponavljaju svakih 29,6 dana. Novi prijedlog europske svemirske misije, predstavljen na Nacionalnom astronomskom skupu Kraljevskog astronomskog društva (NAM 2025) u Durhamu, uključuje korištenje malog satelita i sjene Mjeseca za stvaranje najdetaljnijih snimki unutarnje korone dosad.

Svemirske pomrčine svakih 29 dana

Predložena misija pod nazivom Moon-Enabled Sun Occultation Mission (MESOM) koristi orbitalnu dinamiku Sunce–Zemlja–Mjesec kako bi satelit svakog sinodičkog mjeseca ušao u točku umbralnog stošca – središnje, najtamnije zone Mjesečeve sjene. U tim trenucima dolazi do potpune zaklonjenosti Sunčeva diska, čime nastaje uvjet za promatranje njegove unutarnje korone – područja koje je inače gotovo nemoguće proučavati izvan razdoblja totalne pomrčine.

Za razliku od promatranja sa Zemlje, koja traju svega nekoliko minuta i podložna su smetnjama atmosfere, MESOM bi omogućio do 48 minuta neprekidnog promatranja – i to svakih 29,6 dana.

Pristup bez atmosferskih smetnji

“MESOM koristi orbitalnu geometriju da u svemirskim uvjetima reproducira totalne pomrčine Sunca”, objašnjava dr. Nicola Baresi sa Svemirskog centra Sveučilišta u Surreyju. “Sjenka Mjeseca u tom je slučaju prirodni zaklon koji omogućuje prodor u najdublje slojeve korone bez smetnji atmosfere.”

U istraživanju sudjeluju znanstvenici iz Laboratorija za svemirsku znanost Mullard (University College London), Sveučilišta Aberystwyth i Svemirskog centra Sveučilišta u Surreyju. Ako bude odobrena, misija bi trajala dvije godine, tijekom kojih bi zabilježila ekvivalent 80 potpunih pomrčina – što je količina podataka koja se na Zemlji prikuplja u nekoliko desetljeća.

Istraživanje iz najbliže točke do sada

Zahvaljujući inovativnoj orbiti, MESOM bi tijekom svake druge revolucije prolazio kroz vrh Mjesečeve umbralne sjene, čime bi došao bliže Suncu od bilo koje prethodne misije. Dok trenutačna europska misija Proba-3 promatra koronu s udaljenosti od oko 1,1 Sunčeva polumjera (765.000 km), MESOM bi se približio na samo 1,02 polumjera – što znači 56.000 km bliže.

Takva preciznost omogućila bi proučavanje fizičkih mehanizama koji potiču Sunčeve baklje, koronalna izbacivanja mase (CME) i ostale pojave koje utječu na svemirsko vrijeme i elektromagnetsku stabilnost oko Zemlje.

Instrumenti za koronalnu fiziku

Satelit bi nosio tri glavna instrumenta. Prvi je visokorazlučiva koronalna kamera, kojom bi upravljao američki Naval Research Laboratory, a služila bi za snimanje unutarnje korone u visokoj prostornoj razlučivosti. Drugi instrument je maseni spektrometar za koronalnu plazmu, razvijen u suradnji Sveučilišta Aberystwyth i Laboratorija Mullard (UCL), namijenjen analizi sastava i fizikalnih svojstava Sunčeve plazme. Treći je spektropolarimetar, u razvoju španjolskog konzorcija S3PC, kojim će se mjeriti magnetska polja i opažati solarne pojave poput Sunčevih pjega i baklji.

“Kada Sunce bude u blizini Mjesečeve orbitalne ravnine, pomrčine mogu trajati i do 48 minuta. To otvara mogućnost preciznih i dugotrajnih mjerenja dinamičkih procesa iz kojih nastaje svemirsko vrijeme”, ističe dr. Baresi.

Prijedlog misije predan je Europskoj svemirskoj agenciji (ESA) u svibnju 2025. u sklopu natječaja za F-klasu misija. Odluka o odabiru očekuje se do kraja godine, a potencijalni vremenski okvir lansiranja kreće se između 2026. i 2028. F-klasa podrazumijeva manje i brže razvijene misije, s ograničenjem budžeta do 205 milijuna eura i rokovima kraćim od osam godina od odabira do lansiranja.