Međuzvjezdani objekt 3I/ATLAS, otkriven 1. srpnja 2025., bio je treći do sada zabilježeni posjetitelj koji je u Sunčev sustav stigao iz međuzvjezdanog prostora. Iako se takvi susreti doživljavaju kao iznimno rijetki, proračuni upućuju na drukčiju sliku. U članku objavljenom na platformi Medium, profesor Avi Loeb navodi da bi, ako je 3I/ATLAS prirodni komet na nasumičnoj putanji, u Sunčevu sustavu u svakom trenutku moglo postojati oko bilijun sličnih objekata. Na galaktičkoj razini to bi značilo populaciju od približno 10^23 takva tijela samo u Mliječnoj stazi, odnosno oko sto tisuća milijardi milijardi objekata.
Međuzvjezdani se objekti prepoznaju po velikoj brzini, koja premašuje vrijednost potrebnu za bijeg iz Sunčeva gravitacijskog utjecaja. Iako je 3I/ATLAS otkriven 1. srpnja 2025., prema Loebu, prethodnih 8.000 godina, 3I/ATLAS je putovao kroz područje koje sadrži objekte gravitacijski vezane uz Sunce, odnosno kroz regiju koju se naziva Sunčev sustav. Time se naglašava da je i “međuzvjezdani posjetitelj” određeno vrijeme proveo u našem neposrednom kozmičkom susjedstvu prije otkrića.
Dana 29. listopada 2025. 3I/ATLAS dosegnuo je sredinu svojeg prolaska kroz Sunčev sustav. U tom je trenutku bio na minimalnoj udaljenosti od 203 milijuna kilometara od Sunca. Prema Loebu, to je 1,36 puta veća udaljenost od razmaka između Zemlje i Sunca, odnosno 1,36 astronomske jedinice (AU).
Procjena broja sličnih objekata od unutarnjeg sustava do Oortova oblaka
Polazeći od pretpostavke da je 3I/ATLAS prirodan objekt na nasumično “izvučenoj” putanji, Loeb predlaže način procjene koliko se objekata njegova tipa trenutačno kreće kroz Sunčev sustav sve do ruba Oortova oblaka. Kao rub Oortova oblaka uzima udaljenost od 100.000 AU. U proračunu koristi i podatak da je 3I/ATLAS otkriven na udaljenosti od približno 5 AU u pregledu neba koji je trajao pet godina.
Na temelju tih pretpostavki Loeb računa da bi u Sunčevu sustavu upravo sada moglo biti oko bilijun objekata sličnih 3I/ATLAS-u. Dodatno navodi da je rub Oortova oblaka otprilike na polovici udaljenosti do najbližeg zvjezdanog sustava, Alpha Centauri. Iz toga izvodi zaključak da bi se po zvijezdi u Mliječnoj stazi moralo proizvesti približno bilijun objekata poput 3I/ATLAS-a.
Autor zatim uvodi red veličine za veličinu i masu objekta. Ako je 3I/ATLAS promjera oko jednog kilometra, njegova bi masa bila reda veličine milijardu tona, odnosno kvadrilijun (10^15) grama. Ukupno, bilijun takvih objekata po zvijezdi dao bi zbrojnu masu od jedne šestine, odnosno oko 17% mase Zemlje.
Loeb se zatim osvrće na kemijski sastav međuzvjezdane tvari. Prema njegovu objašnjenju, ona je dominantno sastavljena od vodika, koji čini oko 74% mase, te helija s oko 24% mase, kao izravnih ostataka Velikog praska. Na teže elemente, nastale u unutrašnjosti zvijezda nakon Velikog praska, otpada tek oko 2% ukupne mase. Budući da je većina mase objekta 3I/ATLAS vezana upravo uz tu malu frakciju težih elemenata, Loeb zaključuje da je svaki zvjezdani sustav morao preraditi red veličine deset Zemljinih masa međuzvjezdane tvari kako bi se u Mliječnoj stazi mogla formirati populacija kometa poput 3I/ATLAS-a.
Na razini cijele Mliječne staze Loeb polazi od procjene da galaksija sadrži oko 100 milijardi zvijezda. Prema njegovu proračunu, tijekom posljednjih 10 milijardi godina ukupno je prerađeno približno 3 milijuna Sunčevih masa materijala kako bi se formirala populacija međuzvjezdanih kometa poput 3I/ATLAS-a. Ako je 3I/ATLAS prirodni komet, iz toga slijedi da u Mliječnoj stazi postoji oko 10^23 slična objekta, odnosno približno sto tisuća milijardi milijardi tijela. Na razini opaživog svemira taj se broj procjenjuje na oko 10^34 objekta, što višestruko nadmašuje i najviše procjene ukupnog broja zvijezda u svim galaksijama.
U tom okviru Loeb navodi i vremenski kontekst za Zemlju. Tijekom starosti Zemlje, prema istoj logici, dogodilo bi se oko milijardu sličnih međuzvjezdanih posjeta. Time se ističe da bi, u scenariju prirodnog podrijetla, 3I/ATLAS bio statistički očekivan član vrlo brojne populacije.
Tri razine provjere prirode budućih međuzvjezdanih posjetitelja
Loeb u tekstu otvara i scenarij koji bi potpuno promijenio interpretaciju brojki. Procijenjena „populacija” međuzvjezdanih posjetitelja bila bi znatno manja ako 3I/ATLAS nije slučajno zalutao u unutarnji Sunčev sustav, nego je putanju dobio tehnološkim dizajnom, ciljano prema području gdje se nalazi Zemlja. U tom bi slučaju okruženje Sunca prestalo biti samo još jedna točka u galaktičkoj statistici i postalo bi ciljano odredište. Takav prolazak, naglašava Loeb, imao bi drukčiju znanstvenu težinu od prolaska prirodnog tijela na nasumičnoj putanji.
Kako onda, u praksi, razlikovati “obične” međuzvjezdane objekte od onih koji zaslužuju izvanrednu pažnju? Loeb predlaže sustav provjere u tri koraka, složen poput filtriranja signala u kojem se prvo traži kandidat, zatim utvrđuje njegova priroda, a tek potom donosi odluka o izravnoj akciji.
Prvi korak je otkrivanje. Za to su potrebni pregledni teleskopi širokog vidnog polja, dovoljno osjetljivi da registriraju slabu refleksiju Sunčeve svjetlosti s malih tijela. Loeb kao primjer navodi NSF-DOE opservatorij Vera C. Rubin u Čileu, projekt koji redovito pretražuje nebo i u stanju je svake nekoliko noći sustavno „prečešljati” velik dio nebeske sfere. Budući da Rubin prati prvenstveno južno nebo, Loeb smatra da bi logičan potez bio izgraditi i njegovu funkcionalnu inačicu na sjevernoj polutki.
Drugi korak je razlučivanje, doslovno. Nakon što se kandidat otkrije, potrebno je dobiti sliku dovoljno visoke razlučivosti da se može zaključivati o njegovoj građi i prirodi. Loeb kao mogući alat navodi optički interferometar duljine 100 metara na Mjesecu, lokaciji bez atmosferske turbulencije koja na Zemlji izobličuje valnu frontu svjetlosti. Takav bi sustav, prema njegovu objašnjenju, mogao postići kutnu razlučivost određenu omjerom valne duljine svjetlosti i duljine interferometra. To bi bilo dovoljno za razlučivanje međuzvjezdanog objekta kilometarskih razmjera na udaljenosti od oko 1 astronomske jedinice (1 AU). U toj bi fazi, navodi, bilo moguće razlikovati prirodnu stijenu od tehnološkog artefakta, a koncepti lunarnog interferometra posljednjih su godina razmatrani i u širem kontekstu NASA-ina programa Artemis.
Treći korak je presretanje. Loeb ga povezuje s idejom posebne presretačke svemirske misije koja bi mogla djelovati u dva smjera, ovisno o tome što prethodni koraci pokažu. U slučaju prirodnog tijela od interesa, misija bi mogla sletjeti i analizirati materijal u potrazi za temeljnim sastavnicama života kakav je poznat. U suprotnom, ako bi se pokazalo da je riječ o tehnološkom artefaktu, Loeb u istom okviru navodi mogućnost ublažavanja potencijalne prijetnje čovječanstvu. Odluka o tome kojim putem ići, prema tekstu, ovisila bi o rangu objekta na Loebovoj ljestvici klasifikacije.
U zaključku Loeb izražava nadu da će buduća opažanja i ovakav višeslojni pristup omogućiti jasniju razliku između uobičajenih međuzvjezdanih prolaznika i rijetkih iznimaka koje odstupaju od očekivanog prirodnog obrasca. Tek nakon većeg broja susreta, tvrdi, moći će se pouzdanije definirati što bi uopće činilo „poseban” slučaj među međuzvjezdanim posjetiteljima. Sustav koji predlaže zamišljen je upravo kao način da se takvi kandidati prepoznaju, testiraju i, kada je opravdano, istraže izravno.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
![Snimka međuzvjezdanog objekta 3I/ATLAS (gornji lijevi panel) dobivena teleskopom promjera 0,25 metara u Kalabriji u Italiji, 15. prosinca 2025. u 1:58 UTC, s razlučivošću od 1,38 lučnih sekundi po pikselu, što odgovara oko 3.850 kilometara na udaljenosti izvora. Preostala tri panela prikazuju kartu sjaja u različitim valnim pojasevima, središtenima na 0,658 [R], 0,53 (zeleni) i 0,445 (plavi) mikrometara, uz primjenu Larson-Sekanina gradijentnog filtra. Njihovo vidno polje obuhvaća oko 1,6 × 0,7 milijuna kilometara i prikazuje istaknuti, snažno usmjeren antirepni mlaz iz 3I/ATLAS-a u smjeru prema Suncu, prema donjem lijevom kutu. (Izvor slike: Toni Scarmato)](https://kozmos.hr/wp-content/uploads/2025/12/Atlas-2.webp)
