Je li vrijeme da preispitamo svemir u kojem živimo? Ili bolje rečeno, trebamo li promijeniti dugotrajna uvjerenja da se svemir širi? Što ako je širenje svemira samo složena iluzija? Inovativna teoretska studija predlaže ovu iznenađujuću ideju nudeći moguća rješenja za enigmatična pitanja tamne energije i materije.
Kako izvještava Live Science, Lucas Lombriser, profesor teorijske fizike na Sveučilištu u Ženevi, predstavio je ovaj inovativni koncept u radu objavljenom 2. lipnja u časopisu Classical and Quantum Gravity.
Širi li se svemir doista?? Uloga crvenog pomaka
Vjerovali smo da se svemir širi zbog fenomena crvenog pomaka, gdje se valna duljina svjetlosti proteže prema crvenijem kraju spektra dok se objekt koji emitira svjetlost udaljava od nas. Veći crveni pomaci u udaljenim galaksijama ukazuju na to da se te galaksije sve više udaljavaju od Zemlje. Zapravo, teleskop James Webb otkrio je neke od najudaljenijih i najstarijih galaksija do sada. Također je pronašao neke od najmasivnijih.
Ubrzavajući svemir i kosmološka konstanta
Nedavna otkrića ukazuju da širenje svemira nije statično; ubrzava se sve većom brzinom. Ovo ubrzanje izražava se terminom poznatim kao kosmološka konstanta ili lambda.
Kosmološka konstanta bila je trn u oku kosmologa, jer se vrijednosti koje predviđa čestična fizika značajno razlikuju od promatranim vrijednostima, čime je zaradila titulu “najgore predviđanja u povijesti fizike.”
Novo gledište na svemir: Da li se doista širi?
Dok mnogi kosmolozi pokušavaju pomiriti ove suprotstavljene lambda vrijednosti predlažući nove čestice ili fizičke sile, Lombriser se odlučuje za drugačiji pristup reinterpretirajući postojeće koncepte.
Koristeći inovativan matematički pristup, Lombriser predstavlja ravan i statičan svemir, odjekujući Einsteinova izvorna uvjerenja. Indikatori koje tumačimo kao znakove širenja umjesto toga se pripisuju promjeni masa čestica, poput protona i elektrona, tijekom vremena.
Fluktuacija mase čestica i kosmološka konstanta
U Lombriserovom modelu, čestice potječu iz polja koje prožima prostor-vrijeme. Masa ovog polja određuje kosmološku konstantu, a kako polje fluktuira, mase čestica koje generira fluktuiraju. Dakle, kosmološka konstanta i dalje varira tijekom vremena, ali ova varijacija proizlazi iz promjene mase čestica, a ne širenja svemira.
Rješenje za zagonetku tamne materije?
Lombriserov svjež okvir mogao bi se baviti i drugim zbunjujućim pitanjima u kosmologiji, uključujući prirodu tamne materije. Ova neuhvatljiva materija nadmašuje obične čestice materije omjerom 5 prema 1, ali ostaje misterij jer ne reagira sa svjetlošću.
Lombriser predlaže da bi fluktuacije u polju mogle djelovati poput aksionskog polja, s aksionima kao jednim od predloženih kandidata za tamnu materiju.
Da li ova teorija negira potrebu za tamnom energijom?
Ove fluktuacije bi također mogle eliminirati potrebu za tamnom energijom, hipotetskom silom koja proteže prostor i gura galaksije jednu od druge sve većom brzinom. Prema Lombriseru, učinci koji se pripisuju tamnoj energiji mogli bi se objasniti različitim evolucijama masa čestica u kasnijim fazama svemira.
U njegovom modelu, “u principu, nema potrebe za tamnom energijom,” dodao je Lombriser.
Novo tumačenje dobrodošlo, ali s oprezom
Luz Ángela García, postdoktorska istraživačica na Sveučilištu ECCI, Bogotá, Kolumbija, pohvalila je Lombriserovo novo tumačenje za rješavanje višestrukih problema u kosmologiji. No, García je također savjetovala oprez, napominjući da neki elementi Lombriserovog teorijskog modela možda neće biti testirani promatranjem, barem ne u skoroj budućnosti.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
