Profesor Avi Loeb s Harvarda upozorava da bi čovječanstvo trebalo pokazati više kozmičke skromnosti. U članku objavljenom na platformi Medium objašnjava da, s obzirom na milijarde zvjezdanih sustava sličnih paru Zemlja–Sunce u Mliječnoj stazi, teško možemo tvrditi da smo na vrhu kozmičkog lanca.
Loeb piše da je odgovor na poznato Fermijevo pitanje “gdje su svi?” zapravo jednostavan: ako ih želimo pronaći, moramo ih aktivno tražiti, među međuzvjezdanim objektima koji bi mogli biti umjetnog, tehnološkog podrijetla. Na tvrdnju Elona Muska da je čovječanstvo vjerojatno samo u svemiru odgovara: “Ne budi toliko samouvjeren. Poduzetnici iz svemira, napredniji od tebe, vjerojatno su u Mliječnoj stazi postojali milijardama godina prije nego što si se rodio.”
Prema Loebu, znanstvena je obveza čovječanstva tražiti ostatke tih hipotetskih “svemirskih poduzetnika” umjesto da se hvalimo vlastitom važnošću, a da pritom ne ulažemo u potragu za izvanzemaljskim tehnologijama. Njihovo postojanje ne ovisi o našim mišljenjima, baš kao što se Zemlja okretala oko Sunca milijardama puta prije nego što je Crkva priznala Kopernikovu heliocentričnu sliku svemira. Loeb smatra da bi sljedeća “kopernikanska revolucija” mogla biti spoznaja da čovječanstvo ima “braću i sestre”, druge tehnološke civilizacije koje su možda postojale milijardama godina prije pojave ljudi.
Čovječanstvo nije u središtu svemira
“Nismo u središtu kozmičke pozornice i stigli smo kasno”, piše Loeb. Ako bi čovječanstvo nestalo vlastitom krivnjom, geološki procesi izbrisali bi gotovo sve tragove ljudske industrije s površine Zemlje u roku od nekoliko milijuna godina. A kad Sunce za otprilike milijardu godina postane sjajnije, Zemlja će izgubiti svoje oceane i pretvoriti se u pustinju nalik Marsu. Tada nitko tko bi posjetio Sunčev sustav ne bi mogao ni naslutiti da su ljudi ikada postojali.
To razdoblje od milijardu godina čini tek oko sedam posto povijesti svemira. U kozmičkoj perspektivi, kaže Loeb, nitko ne bi ni znao za naš nestanak, osim ako u međuzvjezdani prostor ne pošaljemo tehnološke ostatke koji bi prenosili našu umjetnu inteligenciju i sjećanje na ljudski rod.
Tehnološki tragovi i svemirska arheologija
Takvi bi artefakti mogli postati jedini trag koji bi budući “svemirski arheolozi” pronašli o ljudskoj civilizaciji. Zauzvrat, potraga za sličnim reliktima najbolji je način da shvatimo kako su druge civilizacije možda postojale mnogo prije naše. “Kako bismo izgledali njima, kad bi nas promatrali izvana?” pita Loeb.
“Izvanzemaljcima bismo mogli djelovati poput djeteta na kozmičkoj pozornici, zaokupljeni sami sobom, nesvjesni odraslih s većim mozgovima u susjednoj sobi”, dodaje.
Mašta kao znanstveni alat
Da bismo pronašli ono što tražimo, moramo to najprije moći zamisliti. Ako svaku međuzvjezdanu pojavu unaprijed proglasimo kometom, upozorava Loeb, riskiramo da prave svemirske letjelice pogrešno proglasimo “tamnim kometima” samo zato što ne pokazuju plin ili prašinu. Upravo se to, kaže, dogodilo s prvim međuzvjezdanim objektom 1I/ʻOumuamua. Dok mnogi stručnjaci tvrde da je riječ o kometu, oni koji predlažu alternativna tumačenja često su izloženi napadima i ismijavanju.
Kako ne bismo propustili tragove koji bi mogli ukazivati na tehnološko podrijetlo, moramo razmatrati mogućnost da se radi o artefaktima izvanzemaljskih civilizacija. “Naš uzorak stvarnosti ograničen je na ono što poznajemo sa Zemlje, a svemir je daleko širi i maštovitiji laboratorij nego što to možemo zamisliti”, piše Loeb.
Potraga za inteligencijom, a ne samo mikrobima
Većina astrobiologa i dalje je usredotočena na potragu za mikrobima i životom kakav poznajemo. No ako bismo jednako ulagali u istraživanje inteligentnog života, koristi bi mogle biti daleko veće. Otkriće naprednih tehnologija moglo bi promijeniti ljudske prioritete: “Umjesto da svijet godišnje troši 2,4 bilijuna dolara na vojsku, mogli bismo to uložiti u istraživanje svemira”, piše Loeb.
Dodaje da će jedino put u međuzvjezdani prostor omogućiti čovječanstvu da bude zapamćeno. “Ako želimo da nas se sjeća kroz milijarde godina, moramo krenuti prema zvijezdama. Artefakti koje ostavimo bit će dokaz da ljudski duh nije lako izbrisati, za razliku od života na planetima poput Zemlje ili Marsa.”
Kozmički artefakti i objekt 3I/ATLAS
Nejednak razvoj izvanzemaljskih oblika života, ističe Loeb, znači da su oni koji su bili dovoljno inteligentni da ostave tragove u svemiru postali “glavni glumci kozmičke drame”. Takve bi se tehnološke ostatke možda bilo lakše otkriti nego kemijske tragove mikroba u atmosferama egzoplaneta. Moguće je da se ti artefakti već pojavljuju kao međuzvjezdani objekti u Sunčevu sustavu, poput nedavnog posjetitelja 3I/ATLAS, koji pokazuje sedam neobjašnjenih anomalija.
Znanstvenici bi, kaže Loeb, trebali pažljivo proučavati objekte koji su neuobičajeno veliki i imaju putanje precizno usklađene s orbitama planeta. 3I/ATLAS, primjerice, mogao bi 29. listopada 2025. iskoristiti blizinu Sunca za takozvani Oberthov manevar. Ako ne, 16. ožujka 2026. proći će na udaljenosti od 54 milijuna kilometara od Jupitera.
Na nedavnoj konferenciji na MIT-u Loeb je razgovarao sa Scottom Boltonom, glavnim istraživačem misije Juno koja proučava Jupiter. Letjelica bi mogla ispitati 3I/ATLAS izbliza već za pet mjeseci, koristeći razne instrumente za detekciju mogućeg radiozračenja u rasponu od 50 herca do 40 megaherca. Budući da se smjer dolaska 3I/ATLAS-a poklapa s područjem iz kojeg je 1977. stigao poznati “Wow! signal”, Loeb smatra da bi bilo vrijedno potražiti anomalne radio valove koji bi mogli dolaziti iz tog objekta.
“Mi smo tek dječja tehnološka civilizacija”, zaključuje Loeb. “Zato moramo proučavati sve što ulazi u naš svemirski prostor iz vanjskog svijeta. Samo tako možemo razumjeti prirodu svemira, i svoje mjesto u njemu.”
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
