Koliko brzo i u kojem smjeru naš Sunčev sustav prolazi kroz svemir pitanje je koje već desetljećima služi kao jedan od temeljnih testova kozmologije. Naizgled jednostavan upit pretvorio se u ozbiljan izazov za standardni model svemira nakon što je tim astrofizičara sa Sveučilišta u Bielefeldu, pod vodstvom Lukasa Böhmea, objavio rezultate koji mijenjaju dosadašnju sliku.
Böhme ističe da se Sunčev sustav kreće više nego trostruko brže od vrijednosti koje predviđa standardna kozmologija. Takav nalaz ne uklapa se u postojeće modele razvoja svemira i otvara niz novih pitanja o tome koliko su naše predodžbe o ravnomjernoj strukturi kozosa pouzdane.
Radio galaksije kao kozmološki tragovi
Kako bi izmjerili gibanje Sunčevog sustava, istraživači su se okrenuli velikom broju udaljenih radio galaksija. To su galaksije koje emitiraju snažne radio valove, dio elektromagnetskog zračenja koje bez teškoća prolazi kroz prašinu i plin i zato otkriva objekte nedostupne optičkim teleskopima. Upravo zbog te osobine radio valova njihova raspodjela na nebu može poslužiti kao svojevrsna karta svemira.
Gibanje Sunčevog sustava stvara suptilan signal. U smjeru našeg kretanja zabilježi se nešto veći broj radio galaksija, dok ih je u suprotnom smjeru nešto manje. Riječ je o vrlo slaboj razlici koju je moguće otkriti tek najosjetljivijim mjerenjima.
Tim je u analizu uključio podatke radioteleskopa LOFAR i još dviju velikih radio opservatorija. Primijenjena je nova statistička metoda koja razdvaja galaksije s više komponenti i tako daje precizniju sliku stvarne raspodjele. Unatoč opsežnoj obradi podataka, odstupanje je ostalo iznimno izraženo. Kombinirani podaci sva tri instrumenta pokazali su rezultat veći od pet sigma, vrijednost koja se u znanosti smatra vrlo snažnim dokazom postojanja stvarnog efekta.
Što otkriće znači za sliku svemira
Mjerenja otkrivaju dipol u raspodjeli radio galaksija koji je 3.7 puta izraženiji od vrijednosti koje predviđa standardni kozmološki model. Riječ je o odstupanju koje izravno zadire u temeljnu pretpostavku tog modela, a to je da je materija na najvećim razmjerima svemira raspoređena gotovo jednoliko.
Profesor Dominik J. Schwarz, kozmolog i suautor rada, napominje da postoje dvije moguće interpretacije. Sunčev sustav možda se doista kreće brže nego što pretpostavljamo, što bi prisililo znanstvenike na preispitivanje osnovnih pretpostavki o strukturi svemira. Druga je mogućnost da raspodjela radio galaksija sama po sebi nije toliko ujednačena. Oba tumačenja stavljaju postojeće modele na ozbiljnu kušnju.
Ovi rezultati nadovezuju se na ranija opažanja kvazara, iznimno sjajnih jezgri udaljenih galaksija u kojima se supermasivne crne rupe hrane okolnim materijalom i stvaraju snažno zračenje. I u infracrvenim podacima dobiven je isti neobični signal, što dodatno upućuje na to da se ne radi o instrumentalnoj pogrešci nego o stvarnoj značajci svemira.
Novo istraživanje pokazuje da preciznija opažanja mogu otvoriti prostor za preispitivanje kozmoloških pretpostavki. Rezultati upućuju na to da se na najvećim razmjerima svemira mogu javiti obrasci koje sadašnji modeli ne objašnjavaju u potpunosti.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
