kozmos.hr
  • Naslovnica
  • /
  • Znanost
  • /
  • Studija pokazuje da je Megalodon bio vitkiji nego što se prikazuje u filmovima
Znanost

Studija pokazuje da je Megalodon bio vitkiji nego što se prikazuje u filmovima

Megalodon
objavljeno

Nova studija otkriva da je Megalodon, gigantski morski pas koji je izumro prije 3,6 milijuna godina, bio vitkiji nego što su ranije studije sugerirale. Ova nova spoznaja mijenja znanstveno shvaćanje ponašanja Megalodona, drevnog morskog života te razloga njegova izumiranja.

Megalodon obično se prikazuje kao golemo čudovište u popularnoj kulturi, primjerice u znanstveno-fantastičnim filmovima “The Meg” (2018) i “Meg 2: The Trench” (2023). Prethodne studije pretpostavljale su da je morski pas vjerojatno dosezao duljinu od najmanje 15 metara, a možda čak i do 20 metara.

Međutim, Megalodon je poznat uglavnom samo po svojim zubima i kralježnicama u fosilnom zapisu, što predstavlja relativno nepotpun skup podataka za izvlačenje zaključaka. Stoga su se u prethodnim studijama kao model za tijelo Megalodona koristili moderni bijeli morski psi. Na temelju tog modela istraživači su zaključili da je morski pas bio bucmast i snažne tjelesne građe poput bijelih morskih pasa.

Fosilni zapisi

“Naš tim je ponovno pregledao fosilne zapise i otkrio da je Megalodon bio vitkiji i možda čak i dulji nego što smo prethodno mislili. Bolji uzorak za usporedbu bio bi suvremeni mako morski pas,” rekao je Phillip Sternes, biolog sa Sveučilišta u Kaliforniji i prvi autor studije. “Iako bi i dalje bio zastrašujući vrhunski predator drevnog morskog lanca prehrane, na osnovi ovog novog shvaćanja njegove građe tijela njegovo bi se ponašanje razlikovalo.”

Za ovu novu studiju objavljenu u časopisu Palaeontologia Electronica, tim od 26 znanstvenika iz cijelog svijeta, pod vodstvom Sternesa i profesora paleobiologije sa Sveučilišta DePaul, Kenshu Shimade, inspiriran je razlikama u procjenama duljine tijela Megalodona iz ranijih istraživanja.

“Bio je to trenutak ‘eureke’ kada je naš istraživački tim uočio razliku između dviju ranije objavljenih procjena duljine istog primjerka Megalodona,” rekao je Shimada.

Tim je potom izvršio novu usporedbu fosilnih kralježaka Megalodona s onima živućih srodnika morskih pasa iz reda Lamniformes. “Izmjerili smo cijeli kralježni stup živog velikog bijelog morskog psa pomoću CT skenera i usporedili ga s prethodnom rekonstrukcijom kralješničkog stupa Megalodona,” objasnio je Sternes.

Studija baca novo svjetlo na oblik tijela Megalodona i njegovu ulogu u oblikovanju drevnog morskog života. Zasluge: Sveučilište DePaul.
Studija baca novo svjetlo na oblik tijela Megalodona i njegovu ulogu u oblikovanju drevnog morskog života. Zasluge: Sveučilište DePaul.

“Megalodon je i dalje bio divovski, grabežljiv morski pas. No, rezultati snažno upućuju na to da Megalodon nije bio samo veća verzija modernog velikog bijelog morskog psa.”

Revidirano shvaćanje tjelesne građe Megalodona utjecat će na znanstveno razumijevanje ne samo samog divovskog morskog psa, već i njegovog utjecaja na ekologiju i evoluciju morskih ekosustava, što je oblikovalo oceane kakve poznajemo danas.

Jedan od najvećih morskih predatora

Nesumnjivo je da je Megalodon bio jedan od najvećih morskih predatora koji su ikada živjeli. Međutim, vitkije i produljeno tijelo sugerira da je Megalodon mogao imati dulji probavni kanal. Sternes objašnjava da bi u tom slučaju morski pas mogao uživati u povećanoj apsorpciji hranjivih tvari i možda ne bi morao jesti tako često kao što se ranije vjerovalo.

“S povećanom sposobnošću probave hrane, mogao bi dulje izdržati bez potrebe za lovom. To bi značilo manji pritisak na druge morske vrste,” rekao je Sternes. “Ako bih morao pojesti samo jednog kita povremeno, populacije kitova bi bile stabilnije tijekom vremena.”

Neki znanstvenici koji proučavaju morske pse smatraju da je prirodno smanjenje plijena dovelo do izumiranja Megalodona. Međutim, Sternes ima drugačiju teoriju, djelomično poduprtu revidiranim shvaćanjem njegove građe.

“Vjerujem da je do izumiranja došlo zbog kombinacije čimbenika, no jedan od njih mogao bi biti pojava velikog bijelog morskog psa, koji je možda bio okretniji, čineći ga boljim predatorom od Megalodona,” rekao je Sternes. “Ta konkurencija za hranom mogla bi biti ključni faktor njegovog nestanka.”

Istraživački tim stručnjaka za morske pse iz SAD-a, Velike Britanije, Austrije, Francuske, Japana, Meksika, Brazila i Australije smatra da bi revidirano shvaćanje drevnog morskog života imalo kaskadni učinak na današnje oceane.

“Sada kada znamo da je bio vitkiji morski pas, trebamo ponovno istražiti njegov način života, kako je stvarno živio i što je uzrokovalo njegovu smrt,” zaključio je Sternes. Ova studija predstavlja važan korak za buduća istraživanja.

Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr

Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.

Pratite Kozmos na Google Vijestima.

CroCube