Na prvi pogled, vulkanska erupcija može djelovati kao jedan, izoliran i nasilan događaj. No, geolozi znaju da je ono što vidimo na površini često samo završni čin duge i složene drame koja se odvija duboko u unutrašnjosti planeta, gdje se magma kreće, mijenja i evoluira tisućama godina. Dok smo na Zemlji navikli na tu dinamiku, znanstvenici su dugo smatrali da su vulkanski procesi na Marsu, posebno oni mlađi, bili jednostavniji i kratkotrajniji.
Međutim, nova studija objavljena u časopisu Geology ruši tu pretpostavku. Detaljna analiza jednog od najmlađih vulkanskih sustava na Crvenom planetu otkrila je da Mars nije bio samo pasivna pozornica za jednostavne izljeve lave, već dom složenim i dugotrajnim magmatskim sustavima koji su se mijenjali kroz vrijeme.
Detektivski posao iz orbite
Međunarodni tim istraživača, uključujući znanstvenike sa Sveučilišta Adam Mickiewicz u Poznańu te Sveučilišta u Iowi, usmjerio je svoju pažnju na područje južno od Pavonis Monsa – jednog od divovskih vulkana koji dominiraju marsovskim krajolikom. Budući da geolozi ne mogu fizički otići tamo i uzeti uzorke, morali su se osloniti na “oči” u orbiti. Kombinirajući visokorezolucijske snimke površine s podacima o mineralnom sastavu, uspjeli su rekonstruirati povijest ovog vulkanskog sustava s neviđenom preciznošću.
Ono što su otkrili iznenadilo ih je. Umjesto jedne kratke epizode, ovaj vulkanski sustav razvijao se kroz više različitih faza. U početku je lava izbijala iz dugačkih pukotina u tlu, stvarajući široke tokove, da bi se kasnije aktivnost koncentrirala u jednu točku, formirajući klasični vulkanski stožac. Iako ti tokovi lave na površini izgledaju različito, svi su potekli iz istog podzemnog izvora.
“Naši rezultati pokazuju da su čak i tijekom najnovijeg vulkanskog razdoblja na Marsu magmatski sustavi ispod površine ostali aktivni i složeni”, objašnjava Bartosz Pieterek sa Sveučilišta Adam Mickiewicz. “Vulkan nije eruptirao samo jednom, on je evoluirao kako su se mijenjali uvjeti u podzemlju.”
Magma koja priča priču
Ključ ovog otkrića leži u mineralima. Svaka faza erupcije ostavila je za sobom specifičan kemijski potpis, što je znanstvenicima omogućilo da prate kako se magma mijenjala kroz vrijeme. To nije bio statičan rezervoar rastaljene stijene, već dinamičan sustav.
“Te razlike u mineralima govore nam da je sama magma evoluirala”, ističe Pieterek. “To vjerojatno odražava promjene u dubini na kojoj je magma nastala, kao i koliko je dugo bila pohranjena ispod površine prije nego što je izbila van.”
Ovo otkriće ima implikacije koje nadilaze samo jedan vulkan. Budući da još uvijek ne možemo bušiti duboko u Mars, ovakve studije pružaju rijedak uvid u “utrobu” planeta. One nam govore da je unutrašnjost Marsa bila geološki življa i složenija puno duže nego što se ranije pretpostavljalo, a moćni instrumenti u orbiti tek su počeli grebati po površini te skrivene povijesti.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
