Prema nedavno objavljenoj studiji, prapovijesni ljudi našli su utočište na Perzijskoj visoravni, boraveći na ovom prostoru više od 20.000 godina nakon što su započeli svoje putovanje iz Afrike. Ovo istraživanje pruža novi uvid u migracijske puteve Homo sapiensa i njihovu adaptaciju na različite životne uvjete.
Znanstvenici su dugo razmatrali putanju kojom su prvi ljudi, nakon napuštanja Afrike prije 70.000 godina, proširili svoju prisutnost širom svijeta. Kako prenosi LiveScience, dokazi sugeriraju da su valovi migracija Homo sapiensa privremeno ostavili malo tragova, sve do njihovog ponovnog pojavljivanja u Euroaziji 20.000 godina kasnije. “Pitanje koje se nameće jest gdje su se nalazili u tom međuvremenu,” izjavili su autori studije, predloživši da je Perzijska visoravan služila kao ključno stanište tijekom tog razdoblja.
Fosilni i genetski dokazi
Analizirajući fosilne dokaze, istraživači su potvrdili da su se prvi ljudi počeli kretati iz Afrike najkasnije prije 210.000 godina. Međutim, značajan val migracija koji se dogodio prije otprilike 70.000 godina ostavio je najdublji trag na genetskom sastavu današnjih ljudi izvan Afrike. “Unatoč tome, postoji vidljiv nedostatak fosilnih dokaza Homo sapiensa u Euroaziji između 60.000 i 45.000 godina prije, što je potaknulo naš tim na daljnje istraživanje,” naglašavaju autori.
Korištenjem sofisticiranih klimatskih modela i genetskih analiza, istraživački tim otkrio je da je Perzijska visoravan bila optimalno mjesto za naseljavanje tijekom navedenog razdoblja. Ova regija, koja obuhvaća veći dio današnjeg Irana, Perzijskog zaljeva i Mezopotamije, prethodno je identificirana kao populacijsko središte koje je moglo olakšati razmjenu kulturoloških inovacija i tehnološkog znanja među ranim ljudima.
Međuvrste interakcije i kulturna razmjena
Zanimljivo je da je Perzijska visoravan bila dom i neandertalcima, s kojima su se Homo sapiensi potencijalno miješali. “Ova interakcija mogla se odvijati unutar ovog središta, iako postoji mogućnost da su se dvije vrste više izbjegavale nego što se mislilo,” objašnjava Leonardo Vallini, vodeći autor studije. Osim toga, ova regija mogla je poslužiti kao rasadnik kulturnih inovacija, uključujući razvoj stjenovite umjetnosti i naprednog oružja.
Iako su rezultati studije impresivni, drugi stručnjaci ističu potrebu za dodatnim dokazima kako bi se potvrdila hipoteza o Perzijskoj visoravni kao ključnom mjestu drevne ljudske okupacije. “Jedan podatak iz Irana nije dovoljan za potvrdu ove teorije,” napominje Sang-Hee Lee, stručnjak koji nije sudjelovao u studiji, ističući važnost daljnjeg istraživanja. Perzijska visoravan predstavlja ključno područje u potrazi za odgovorima o drevnim migracijama i kulturnoj razmjeni među prvim ljudima. Iako su potrebna dodatna istraživanja, ovo otkriće otvara nove perspektive u razumijevanju evolucijskog puta čovječanstva.
