Tim znanstvenika prvi put je identificirao kemijske tragove prvih eksplozija zvijezda u svemiru zahvaljujući podacima iz Europskog južnog opservatorija (ESO) vrlo velikog teleskopa (VLT).
Razotkrivanje misterija prvih zvijezda
Istraživači su koristili VLT kako bi otkrili tri daleka plinska oblaka s kemijskim sastavom koji se podudara s posljedicama prvih eksplozija zvijezda u svemiru. Ovi nalazi, koje je predvodila Andrea Saccardi, doktorska studentica na opservatoriju u Parizu – PSL, pomažu rasvijetliti prirodu prvih zvijezda koje su se formirale nakon Velikog praska.
Evolucija ranih zvijezda
Formirane prije 13,5 milijardi godina, prve zvijezde sadržavale su samo vodik i helij. Ova masivna nebeska tijela, za koja se smatra da su desetke do stotine puta veća od Sunca, brzo su umrla u snažnim eksplozijama supernova, raspršujući teže elemente u okolni plin. Stefania Salvadori, docentica na Sveučilištu u Firenci i koautorica studije, objašnjava da se o ovim prastarim zvijezdama može proučavati posredno otkrivanjem kemijskih elemenata koje su ostavile iza sebe.
Detektiranje kemijskog potpisa eksplozija
Koristeći podatke ESO-ovog VLT-a, tim je otkrio tri daleka plinska oblaka s kemijskim potpisima koji odgovaraju eksplozijama prvih zvijezda. Ovisno o masi i energiji tih ranih zvijezda, njihovi supernovi otpuštali su različite kemijske elemente kao što su ugljik, kisik i magnezij. Tim je tražio plinske oblake s niskom razinom željeza, ali bogate drugim elementima, te pronašao tri daleka oblaka u ranoj fazi svemira koji odgovaraju profilu.
Povezivanje nalaza sa zvijezdama druge generacije
Slični kemijski sastavi zapaženi su u mnogim starijim zvijezdama unutar naše galaksije, za koje se vjeruje da su zvijezde druge generacije nastale iz “pepela” prvih. Ova studija sada je pronašla te ostatke u ranoj fazi svemira, dovršavajući ključni dio slagalice. Salvadori objašnjava da otkriće pruža nove načine za posredno proučavanje prvih zvijezda, nadopunjujući istraživanja zvijezda u našoj galaksiji.
Korištenje kvazara za detekciju dalekih plinskih oblaka
Kako bi pronašli i proučili te daleke plinske oblake, istraživači su koristili kvazare kao svjetlosne svjetionike. Kvazari, pokretani supermasivnim crnim rupama u središtima dalekih galaksija, emitiraju svjetlost koja prolazi kroz plinske oblake, ostavljajući kemijske otiske. Tim je analizirao podatke o nekoliko kvazara promatranih pomoću X-shooter instrumenta na ESO-ovom VLT-u kako bi identificirao kemijske elemente prisutne u dalekim oblacima.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
