Neprijateljska i neistražena, Venera, drugi planet od Sunca, poznata je po svojoj ekstremnoj vrućini i visokom tlaku na površini, čineći je jednim od najneprijatnijih mjesta u našem solarnom sustavu. Unatoč tome, znanstvenici su odlučili istražiti tajanstvene guste oblake koji okružuju Veneru u potrazi za mogućim oblicima života. Ova misija, koja je prva privatna inicijativa svoje vrste, ima za cilj razotkriti tajne skrivene u sumpornoj kiselini obilnim oblacima, nadajući se da će pronaći znakove organske kemije ili čak života.
Planirano lansiranje misije je u siječnju 2025. godine, pomoću Rocket Lab’s Electron rakete, inovativnog pružatelja usluga lansiranja. Profesorica Sara Seager, stručnjakinja za planetarne znanosti s Tehnološkog instituta Massachusetts (MIT), vodi projekt Venus Life Finder, prvi u nizu planiranih “Morning Star” misija na Veneru.
Prošle godine, Seager i njezin tim objavili su rad u Proceedings of the National Academy of Sciences, pod naslovom “Stability of nucleic acid bases in concentrated sulfuric acid: Implications for the habitability of Venus’ clouds.”
Kako Seager navodi za Space.com, cilj je istražiti mogućnosti da kapljice sumporne kiseline služe kao domaćin alternativnoj biokemiji. S brojnim laboratorijskim eksperimentima koji su u tijeku, nada se da će neki uskoro dati rezultate.
Rad ukazuje da su oblaci Venere sastavljeni od koncentrirane sumporne kiseline, kemikalije koja uništava biokemijske tvari karakteristične za zemaljski život i pretpostavlja se sterilna za svaki oblik života. Međutim, istraživanje sugerira da ključne molekule potrebne za život – baze nukleinskih kiselina – mogu biti stabilne u takvom okruženju, što napreduje ideju da bi atmosfera Venere mogla podržavati složene kemikalije neophodne za život.
“Ne znamo je li nastanak života moguć u ovakvim uvjetima, ali ne možemo unaprijed isključiti tu mogućnost,” pojašnjava rad. “Život bi mogao koristiti koncentriranu sumpornu kiselinu kao otapalo umjesto vode i mogao bi biti započet u kapljicama oblaka.”
Istraživači su otkrili da složena organska kemija, uključujući nukleinske baze DNK, može biti stabilna u koncentriranoj sumpornoj kiselini. To ih motivira da osmisle misije koje će direktno ispitivati čestice oblaka za prisutnost organskog materijala. “Na kraju, povratak uzorka iz atmosfere Venere možda će biti potreban da se robustno potvrdi prisutnost života,” objašnjavaju.
Značajna inovacija u istraživanju je rad sa sumpornom kiselinom koja bi mogla podržavati život različit od zemaljskog, što su Seager i njezine sin, koji je isto znanstvenik, razvijali kod kuće, a kasnije u laboratoriju na MIT-u. Max Seager, student treće godine na Worcester Polytechnic Institute, bio je ključan u mnogim aspektima istraživanja.
Oni smatraju da je njihov fokus na sumpornoj kiselini kao otapalu za život jedinstven. Osim njihove istraživačke grupe, malo tko drugi zna mnogo o toj temi. Max ističe jednostavnost pristupa kao jednu od značajki koja čini njihov rad posebnim. Ovim istraživanjem, Seager i kolege su na pragu nove grane astrobiologije i organske kemije, kako navode u radu objavljenom u časopisu Astrobiology. Rad predstavlja poziv na akciju za proučavanje organske kemije u alternativnim otapalima, što je ključno za razumijevanje stvarnog opsega naseljivosti galaksije.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
