Prvo otkriće planeta oko zvijezde nalik Suncu 1995. godine otvorilo je najveći val astronomskih otkrića u modernoj znanosti. Od tada je potvrđeno više od šest tisuća egzoplaneta, među njima i nekoliko koji se nalaze u nastanjivoj zoni, području u kojem bi voda mogla postojati u tekućem stanju i omogućiti razvoj života. Takvi svjetovi sve češće postavljaju staro pitanje u novom kontekstu: je li život izvan Zemlje uopće rijedak?
Da bi se na to odgovorilo, istraživači moraju znati što točno predstavljaju pouzdane naznake života, bilo sadašnjeg ili davno ugašenog. Posljednjih deset godina astronomi su velik dio napora usmjerili prema prepoznavanju biopotpisa, kemijskih i fizikalnih tragova koji upućuju na jednostavne oblike života. No ako se na drugom svijetu razvila inteligencija sposobna za tehnologiju, onda se postavlja novo pitanje: bi li takva civilizacija ostavila tehnopotpise koji se mogu uočiti s udaljenosti većih od stotinu svjetlosnih godina?
Od biopotpisa do tehnopotpisa: nova faza potrage
Na to pitanje pokušava odgovoriti tim koji predvodi astrofizičar Adam Frank. U suradnji s kolegama sa Sveučilišta Pennsylvania State, Sveučilišta Florida Institute of Technology i NASA-inog Goddard Space Flight Centra razvio je prve zapise u digitalnoj biblioteci tehnopotpisa. Cilj je jasan: astronomima dati konkretan alat kada analiziraju atmosfere i površine egzoplaneta koji izgledaju obećavajuće.
“SETI se desetljećima borio s najosnovnijim pitanjem, a to je gdje uopće tražiti”, objašnjava Frank. “Danas više ne radimo naslijepo. Imamo tisuće egzoplaneta, uključujući one u nastanjivoj zoni. Pravila igre promijenila su se.”
Promijenila se i sama logika potrage. Svaka civilizacija, ako želi opstati, mora pronaći način da proizvodi energiju. Frank tvrdi: “U svemiru postoji ograničen broj izvora energije. Izvanzemaljci nisu čarolija.” Drugim riječima, i najnaprednija tehnologija mora se temeljiti na fizici i kemiji kakvu i sami poznajemo.
Zbog toga astronomi mogu iskoristiti znanja iz zemaljskih laboratorija kao vodič pri traženju mjerljivih tragova tehnologije na drugim svjetovima. Umjesto nejasnih anomalija, cilj postaje prepoznati određene valne duljine u kojima bi se pojavili tragovi, primjerice, industrijskih spojeva ili refleksija svjetlosti od golemih površina poput solarnih panela.
“Naš je zadatak pokazati u kojem biste dijelu spektra mogli vidjeti određene vrste zagađivača, a gdje biste mogli uočiti odsjaj solarnih panela”, kaže Frank. “Tako astronomi unaprijed znaju što gledaju.”
K2-18b i novi mogući znakovi života
Dok NLO-i i UAP pojave pune društvene mreže i tabloide, Frank upozorava da znanstveni napredak dolazi iz analize podataka o egzoplanetima, a ne iz nejasnih snimki. Posljednjih mjeseci posebno se ističe planet K2-18b, udaljen oko 124 svjetlosne godine. Riječ je o planetu mase oko osam Zemalja, s gustim omotačem vodika i mogućim oceanom dubokim stotinama kilometara.
“To je potpuno nova vrsta planeta”, kaže Frank. “Ništa slično ne postoji u našem Sunčevom sustavu.”
U atmosferi K2-18b-a otkriveni su signali koji bi mogli biti dimetil sulfid, spoj koji na Zemlji proizvode isključivo oceanski planktoni. Ako se ta detekcija potvrdi, Frank kaže da bi to bilo “vrlo uzbudljivo”, osjećaj kao da “smo uistinu u igri”. Ipak, naglašava potrebu za oprezom, daljnjim promatranjima i opširnijim podacima.
Na pitanje vjeruje li da izvanzemaljski život postoji, Frank odgovara znanstvenom mjerom. Mikrobi bi, smatra, mogli biti česti u svemiru. Inteligentne civilizacije možda su rijetke i kratkotrajne. Da bismo ih otkrili, “moramo se poklopiti u vremenu”. Ako tehnološke vrste traju kratko, u većini trenutaka kroz povijest galaksije moglo bi postojati vrlo malo civilizacija.
Što se tiče izgleda izvanzemaljaca, Frank upozorava da ne bismo trebali očekivati oblike nalik nama. “Ideja ramena, glave i dva oka rezultat je evolucije”, kaže on. “Previše je slučajnih koraka bilo potrebno da nastane ljudski oblik. Trebamo biti spremni na iznenađenja, pa čak i na nešto što bi nam moglo biti pomalo odbojno.”
Kontakt će biti teško ostvariv, ali promatranje neće
Čak i kada bismo otkrili inteligentnu civilizaciju udaljenu 124 svjetlosne godine, komunikacija bi bila gotovo nemoguća. Jedna poruka putovala bi 124 godine u jednom smjeru. Umjesto razgovora, Frank smatra da ćemo vjerojatno učiti o drugim civilizacijama iz njihove povijesti i njihovih tehnopotpisa, gledajući ih izdaleka.
Zahvaljujući sve snažnijim teleskopima, rastućem katalogu egzoplaneta i sve boljem razumijevanju biopotpisa i tehnopotpisa, čovječanstvo ulazi u razdoblje bez presedana. Po prvi put imamo alate kojima bismo doista mogli odgovoriti na pitanje jesmo li sami.
Frankovo najnovije istraživanje dio je njegova dugogodišnjeg rada na teorijskoj astrofizici i SETI-ju, uključujući modele koji povezuju razvoj civilizacije s promjenama na planetu, klasifikaciju mogućih “egzocivilizacija” prema sposobnosti iskorištavanja energije i razmatranje toga bi li se tragovi neke davno nestale tehnološke vrste na Zemlji mogli prepoznati i danas.
Osobni osvrt: 3I/ATLAS, Avi Loeb i pitanje koje društvo sve teže podnosi
U posljednjih nekoliko mjeseci i sam sam se našao u središtu žestokih rasprava zbog izvještavanja o međuzvjezdanom objektu 3I/ATLAS i radu profesora Avija Loeba. Loeb na svom Mediumu i u znanstvenim radovima postavlja pitanja koja se mnogi ne usude ni dotaknuti. On ne tvrdi da zna odgovor. On pita “što ako”. To je srž znanosti. To je ono što bi znatiželja trebala biti.
Ipak, svaki put kada prenesem takve informacije, naiđem na val ismijavanja, osobnih napada i pokušaja diskreditacije. Neki ljudi vrijeđaju iz uvjerenja da je i samo spominjanje hipoteze jednako tvrđenju da je ona istina. To je pogrešno razumijevanje znanosti, teorije i hipoteze. Sve započinje pitanjem, a ne zaključkom.
Zato me uvijek iznova zbuni kontrast. Kada govorimo o članku poput ovoga, koji otvoreno razmatra “što ako izvanzemaljci postoje”, ne očekujem val napada na znanstvenike koji ga potpisuju. Ne očekujem ruganje, etikete, niti pozive da se ovakve ideje zabrane. A ipak, kada Loeb ili bilo tko drugi spomene mogućnost koja nije odmah intuitivna, reakcija dijela javnosti postane žestoka.
To me tjera da se pitam što se zapravo promijenilo u društvu. Kada je znatiželja postala prijetnja? Kada su pitanja počela smetati više od odgovora? I što to govori o nama, ako se više bojimo mogućnosti nego neznanja?
Ako išta, ovo novo razdoblje potrage za životom u svemiru podsjetnik je da bez otvorenih pitanja nema napretka. A bez hrabrosti da prihvatimo “što ako”, nećemo nikada vidjeti koliko je svemir zapravo bogat mogućnostima.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
