Za razliku od Zemlje, koja većinu sitnijih svemirskih tijela zaustavlja visoko u atmosferi, Mjesec je takvim udarima izložen izravno. Upravo zato prizor koji je posada misije Artemis II zatekla tijekom povijesnog obilaska Mjeseca odmah je privukao pozornost znanstvenika. Astronauti su, naime, vlastitim očima vidjeli bljeskove udara meteorita u mjesečevu površinu, i to tijekom prve ljudske misije oko Mjeseca nakon više od pola stoljeća.
Zapovjednik misije Reid Wiseman tijekom leta rekao je da posada promatra udarne bljeskove na Mjesecu te dodao da je Jeremy Hansen u tom trenutku uočio još jedan. Na Zemlji je to iz više od 400.000 kilometara udaljenosti pratila Kelsey Young, glavna znanstvenica za lunarni dio misije, koja je kasnije priznala da nije očekivala da će posada tijekom ove misije uopće uspjeti vidjeti takve događaje. Dan poslije, na konferenciji za novinare, rekla je da su iznenađenje i šok bili sasvim vidljivi i na njezinu licu.
U NASA-inu središtu u Houstonu reakcija je bila jednako snažna. Young je rekla da su se među znanstvenicima čuli i glasni povici oduševljenja kada je posada počela opisivati bljeskove nastale pri udarima meteorita. Pričuvna astronautkinja Jenni Gibbons izjavila je za AFP da je riječ o pojavi koju ljudi nisu često imali priliku promatrati te dodala da su ta opažanja za znanstveni tim bila jedan od važnijih ciljeva. Upravo zato činjenica da je posada vidjela čak četiri ili pet takvih bljeskova već u prvom trenutku djelovala je iznimno vrijedno.
Bljeskovi kraći od treptaja
Dok je letjelica krenula natrag prema Zemlji, NASA je od astronauta zatražila dodatne pojedinosti o prizorima koje su promatrali tijekom gotovo sedam sati opažanja. Young je pitala jesu li bljeskovi trajali dulje i jesu li imali boju. Hansen je odgovorio da su izgledali kao sitna točkica svjetla te dodao kako sumnja da ih je bilo mnogo više nego što su uspjeli uočiti.
Wiseman je rekao da su bljeskovi trajali tek djelić sekunde i da su bili bijeli do plavičasto-bijeli. Istaknuo je da nije bilo nikakve sumnje u ono što su gledali jer su bljeskove vidjeli svi članovi posade. Prema NASA-inim podacima, astronauti su tijekom preleta zabilježili ukupno šest udara meteorita u mjesečevu površinu.
Zemaljski timovi sada pokušavaju povezati ta opažanja s podacima satelita koji kruži oko Mjeseca. Young je pritom rekla da se većina opažanja dogodila tijekom pomrčine Sunca, kada je Mjesec prolazio ispred Sunčeva diska. Taj podatak mogao bi se pokazati važnim u tumačenju uvjeta u kojima su astronauti uspjeli vidjeti tako kratke i slabe bljeskove.
Važno upozorenje za buduće postaje
Bruce Betts, glavni znanstvenik organizacije Planetary Society, rekao je da ga je iznenadilo što je posada uspjela vidjeti toliko udara, iako su astronauti bili obučeni da ih traže. Smatra da bi njihovi opisi mogli pomoći znanstvenicima da preciznije procijene koliko su takvi udari česti, ali i kolika tijela moraju pogoditi Mjesec da bi nastao bljesak vidljiv ljudskom oku iz letjelice.
Jedno od ključnih pitanja sada je kolik objekt mora biti da bi pri udaru u mjesečevu površinu proizveo takav bljesak. Betts pritom ističe da sigurno nije riječ o česticama prašine, ali ni o stijenama veličine jednog metra. Upravo je ta procjena važna želi li se jasnije razumjeti koliko je Mjesec doista izložen stalnim udarima manjih tijela iz svemira.
Peter Schultz, umirovljeni profesor geoloških znanosti na Sveučilištu Brown, upozorio je da ova opažanja otvaraju nova pitanja i pokazuju da bi tok meteora prema Mjesecu ubuduće trebalo pratiti mnogo pažljivije, osobito prije uspostave trajne mjesečeve postaje. Na Zemlji manji objekti uglavnom izgore visoko u atmosferi zbog trenja prije nego što stignu do tla. Na Mjesecu takve zaštite nema. Zato prizori koje je zabilježila posada Artemis II nisu samo rijetko opažanje, nego i upozorenje da će buduće ljudske misije na Mjesecu tražiti ozbiljnije praćenje udara iz svemira.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
