Tim istraživača je zahvaljujući James Webb svemirskom teleskopu prvi put mogao pogledati unutar udaljenih spiralnih galaksija kako bi proučavali kako su se formirale i kako se mijenjaju tijekom vremena. “Proučavamo 19 najbližih analoga naše vlastite galaksije. U našoj vlastitoj galaksiji ne možemo napraviti puno takvih otkrića jer smo zarobljeni unutar nje”, rekao je Erik Rosolowsky, profesor na Odjelu za fiziku i koautor nedavne analize podataka iz James Webb teleskopa.
Za razliku od prethodnih alata za promatranje, srednje infracrveni instrument teleskopa može prodrijeti kroz prašinu i plinske oblake kako bi pružio ključne informacije o tome kako se formiraju zvijezde u ovim galaksijama i posljedično, kako se one razvijaju. “To je svjetlost koja je duljeg valnog duljine i predstavlja hladnije objekte od svjetla koje vidimo očima”, rekao je Rosolowsky. “Infracrvena svjetlost je zaista ključna za praćenje hladnog i udaljenog svemira”.
Do sada je teleskop prikupio podatke iz 15 od 19 galaksija. Rosolowsky i Hamid Hassani, doktorski student i glavni autor rada, proučavali su infracrveno svjetlo koje emitiraju čestice prašine na različitim valnim duljinama kako bi kategorizirali ono što su vidjeli, poput toga prikazuje li slika redovite zvijezde, masivne komplekse za stvaranje zvijezda ili pozadinske galaksije.
“Iz prikupljenih slika uspjeli smo odrediti dob zvijezda. Otkrili smo da promatramo mlade zvijezde koje eruptiraju na scenu praktički istovremeno, puno brže nego što su mnogi modeli predviđali”, rekao je Rosolowsky. “Dob ovih [zvjezdanih] populacija je vrlo mlada. Tek počinju proizvoditi nove zvijezde i vrlo su aktivni u formiranju zvijezda”, dodao je Hassani.
Istraživači su također pronašli blisku vezu između mase zvijezda u području i njihove svjetline. “Ispostavilo se da je ovo sjajan način za pronalazak zvijezda velike mase,” rekao je Rosolowsky.
Rosolowsky naziva zvijezde velike mase “rock zvijezdama” jer “žive brzo, umiru mlade i oblikuju galaksiju oko sebe”. Kada se formiraju, objašnjava on, oslobađaju ogromne količine solarnog vjetra i plinskih mjehurića, što zaustavlja formiranje zvijezda u tom području, istovremeno miješajući galaksiju i potičući formiranje zvijezda u drugim područjima.
“Otkrili smo da je to zapravo ključno za dugoročni život galaksije, ova vrsta mjehurića i pjenjenja, jer sprječava galaksiju da brzo potroši svoje gorivo”, kaže Rosolowsky. To je složen proces, a svako novo formiranje zvijezda igra sve veću ulogu u tome kako se galaksija mijenja tijekom vremena, dodaje Hassani.
“Ako se formira zvijezda, ta galaksija je i dalje aktivna. Imate puno prašine i plina i sve te emisije iz galaksije koje pokreću sljedeću generaciju sljedeće ogromne zvijezde koja se formira i jednostavno održavaju život galaksije.”
Što više slika znanstvenici imaju koje dokumentiraju ove procese, to su bolji u zaključivanju što se događa u udaljenim galaksijama koje imaju sličnosti s našom. Umjesto da se detaljno gleda samo jedna galaksija, Rosolowsky i Hassani žele stvoriti ono što Rosolowsky naziva “atlasom galaksija” hvatanjem slika koristeći što je više moguće metoda.
“Kroz prikupljanje svih ovih podataka, stvaranjem ovog velikog atlasa, bili bismo u mogućnosti razvrstati što je posebno u jednoj galaksiji naspram unificirajućih tema koje oblikuju galaksije kao cjelinu”, kaže Rosolowsky.
Njihov rad bio je jedan od 21 istraživačkog rada o početnim otkrićima iz suradnje “Physics at High Angular resolution in Nearby Galaxies (PHANGS)”, objavljen u posebnom fokusu časopisa The Astrophysical Journal Letters.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
