Međunarodni istraživački tim, u kojem su sudjelovali astrofizičari sa Sveučilišta Western, Els Peeters i Jan Cami, otkrio je proces u kojem se svakog mjeseca uništava i ponovno stvara ogromna količina vode unutar diska za formiranje planeta, smještenog u srcu Orionove maglice. Ovo značajno otkriće postignuto je zahvaljujući inovativnom multidisciplinarnom pristupu koji uključuje promatranja pomoću Svemirskog teleskopa James Webb (JWST) te izračune temeljene na kvantnoj fizici. Rezultati studije, koja je dio programa PDRs4All za rano objavljivanje znanstvenih otkrića, pod vodstvom doktorandice Marion Zannese sa Sveučilišta Paris-Saclay, objavljeni su u časopisu Nature Astronomy.
PDRs4All je jedan od trinaest projekata za rano objavljivanje znanstvenih rezultata koje je NASA odabrala s ciljem demonstriranja mogućnosti JWST-a, okupljajući pritom međunarodni konzorcij znanstvenika. “Izuzetno je impresivno kako, analizirajući samo nekoliko piksela snimki i određene spektralne linije, možemo zaključiti da se svakog mjeseca ispari količina vode jednaka volumenu cijelog oceana,” istaknula je Peeters, su-voditeljica programa PDRs4All i članica fakultetskog osoblja na Institutu za istraživanje Zemlje i svemira na Sveučilištu Western. “Ovo otkriće proizašlo je iz samo malog dijela naših spektroskopskih podataka, što nas čini iznimno uzbuđenima zbog daljnjih istraživanja. Jedva čekamo otkriti što nas još čeka.”
Voda je ključni preduvjet za pojavu života kakvog danas poznajemo. Većina vode u našim oceanima nastala je dugo prije formiranja sunčevog sustava, u hladnim predjelima međuzvjezdanog prostora na temperaturama od -250°C. Međutim, dio te vode mogao je biti uništen i ponovno formiran na višim temperaturama (100–500°C) u ranim fazama sunčevog sustava, dok je još uvijek bio u obliku diska plina i prašine koji orbitira oko našeg mladog Sunca. Kako bi istražili ovaj fascinantni proces recikliranja vode, međunarodni tim astronoma usmjerio je JWST prema ‘d203-506’, disku za formiranje planeta u Orionovoj maglici, koja predstavlja plodno tlo za nastanak novih planetarnih sustava. Intenzivno ultraljubičasto zračenje od masivnih zvijezda dovodi do uništavanja i ponovnog stvaranja vode u ‘d203-506’, pretvarajući ga u istinski međuzvjezdani laboratorij.
“Svemirski teleskop James Webb pokazuje nevjerojatne sposobnosti. Ne radi se o traženju igle u plastu sijena; ovo je kao da tražimo iglu u plastu sijena napravljenom od igala,” naglasio je Cami, profesor fizike i astronomije te ključni član tima PDRs4All.
Suradnja s ekspertima iz područja kvantne dinamike iz Madridskog kompleksa za komunikacije dubokog svemira (Španjolska) i Opservatorija Leiden (Nizozemska) bila je ključna za razumijevanje kako se može promatrati formiranje i uništavanje molekula lociranih na više od 1.000 svjetlosnih godina udaljenosti. Kada ultraljubičasta svjetlost uništi molekulu vode, oslobađa se hidroksilna molekula, a zatim slijedi emisija fotona koji putuju sve do JWST-a. Procjenjuje se da se svakog mjeseca u sustavu d203-506 uništi i obnovi količina vode ekvivalentna svim oceanima Zemlje.
Priča se tu ne završava. Pomoću sličnog mehanizma, JWST otkriva da se hidroksil, ključni posrednik u stvaranju vode, također proizvodi u izobilju iz atomske kisika. Dio vode koja čini oceane na Zemlji mogao je proći kroz takav ciklus.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
