Podaci prikupljeni pomoću svemirskog teleskopa James Webb ukazuju na mogućnost postojanja ‘aurora’ na udaljenom hladnom smeđem patuljku.
Nedavna istraživanja pomoću svemirskog teleskopa James Webb (JWST) otkrila su metansku emisiju na hladnom smeđem patuljku, što predstavlja iznenađujući nalaz za takav osamljen i hladan objekt u svemiru. Objavljeno u časopisu Nature, istraživanje upućuje na mogućnost da smeđi patuljak stvara aurore, slično onima na Zemlji, Jupiteru i Saturnu.
Smeđi patuljci, teži od planeta ali lakši od zvijezda, su česti u našem sunčevom susjedstvu, s tisućama identificiranih primjeraka. Prošle godine, Jackie Faherty, viša znanstvena istraživačica za obrazovanje u Američkom muzeju prirodnih znanosti, predvodila je tim koji je koristio JWST za proučavanje dvanaest smeđih patuljaka. Među njima se isticao CWISEP J193518.59–154620.3, zvan W1935 — hladan smeđi patuljak udaljen 47 svjetlosnih godina, otkriven uz pomoć građanskog znanstvenog projekta Backyard Worlds: Planet 9, volontera Dana Caseldena i NASA-inog tima CatWISE. W1935 ima površinsku temperaturu od oko 204°C, a njegova masa procjenjuje se između šest i trideset pet puta veća od mase Jupitera.
Neobična pojava
Tijekom analize smeđih patuljaka zabilježenih JWST-om, tim voditeljice Faherty otkrila je neobičnu karakteristiku na W1935 – emisiju metana, fenomen koji dosad nije zabilježen kod smeđih patuljaka. “Metan se obično očekuje na divovskim planetama i smeđim patuljcima, no obično ga promatramo kako apsorbira, a ne emitira svjetlost,” pojasnila je Faherty, glavna autorica studije. “Naša početna zbunjenost ubrzo je ustupila mjesto uzbuđenju zbog otkrića.”
Dodatno iznenađenje pružilo je računalno modeliranje koje je pokazalo da smeđi patuljak vjerojatno ima temperaturnu inverziju – pojavu pri kojoj temperatura raste s povećanjem visine u atmosferi. Temperaturne inverzije su česte kod planeta koji kruže oko zvijezda, no W1935 je izoliran i ne nalazi se blizu izravnog vanjskog izvora topline. “Bili smo zadivljeni kada je model jasno pokazao temperaturnu inverziju,” rekao je suautor Ben Burningham sa Sveučilišta u Hertfordshireu. “Bilo je potrebno razmisliti o porijeklu dodatne topline u gornjim slojevima atmosfere.”
Istraživački tim nagađa da bi, slično kao na Jupiteru i Saturnu, aurora mogla biti izvor te dodatne topline. Na ovim planetima, aure su posljedica interakcije visokoenergetskih čestica s magnetskim poljima i atmosferama planeta, što rezultira zagrijavanjem gornjih slojeva. Budući da W1935 nema izvor poput sunca koji bi mogao stvoriti sunčeve vjetrove, postoji mogućnost da bi aurora mogla biti uzrokovana aktivnim mjesecom koji još uvijek nije otkriven. “Potrebna su dodatna opažanja, ali uzbudljive perspektive ove hipoteze motiviraju nas na daljnje istraživanje,” zaključuje Faherty. “Svako novo usmjeravanje JWST-a prema objektu može dovesti do revolucionarnog otkrića. Iako metanska emisija nije bila u našem fokusu na početku, sada kada znamo da je moguća, snažno smo motivirani za njezino daljnje proučavanje.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
