kozmos.hr
  • Naslovnica
  • /
  • Svemir
  • /
  • Pogledajte nevjerojatnu fotografiju maglice Konjska Glava koju je snimio James Webb
Svemir

Pogledajte nevjerojatnu fotografiju maglice Konjska Glava koju je snimio James Webb

Konjska glava maglica. Zasluge: NASA, ESA, CSA, Karl Misselt (University of Arizona), Alain Abergel (AIM Paris-Saclay).
objavljeno

Svemirski teleskop James Webb zabilježio je najdetaljnije infracrvene fotografije do sada jednog od najistaknutijih objekata na našem nebu – Maglice Konjske Glave (Barnard 33), tamne maglice lako prepoznatljivog oblika smještene u sazviježđu Orion, južno od zvijezde Alnitak, udaljene oko 1,500 svjetlosnih godina od Zemlje. Ova opažanja otkrivaju dio ove ikonične maglice u sasvim novom svjetlu, prikazujući njezinu složenost s dosad neviđenom prostornom rezolucijom


Nove fotografije koje je snimio Webb pokrivaju dio neba u zviježđu Orion (Lovac), smješten na zapadnoj strani molekularnog oblaka Orion B. Iz turbulentnih valova prašine i plina uzdiže se Konjska Glava, poznata i kao Barnard 33, koja se nalazi otprilike 1.300 svjetlosnih godina od nas. Ova maglica je nastala iz kolabiranog međuzvjezdanog oblaka materijala i sjaji zahvaljujući svjetlosti obližnje vruće zvijezde. Plinski oblaci oko Konjske Glave već su se raspršili, no izbočeni stup čine guste grude materijala koje su otpornije na eroziju.

❤️ Podrži nas

Veći dio slike zauzima detaljan prikaz Maglice Konjske Glave, snimljen od donjeg ruba prema gore. Izbliza se mogu vidjeti guste, bjelkaste pruge i tamne šupljine te teksturirani, pahuljasto izgledajući uzorci prašine i plina. Rub maglice završava oštrim vrhom koji prati blagu zakrivljenost. Zasluge: ESA/Webb, NASA, CSA, K. Misselt (Sveučilište u Arizoni) i A. Abergel (IAS/Sveučilište Paris-Saclay, CNRS).
Veći dio slike zauzima detaljan prikaz Maglice Konjske Glave, snimljen od donjeg ruba prema gore. Izbliza se mogu vidjeti guste, bjelkaste pruge i tamne šupljine te teksturirani, pahuljasto izgledajući uzorci prašine i plina. Rub maglice završava oštrim vrhom koji prati blagu zakrivljenost. Zasluge: ESA/Webb, NASA, CSA, K. Misselt (Sveučilište u Arizoni) i A. Abergel (IAS/Sveučilište Paris-Saclay, CNRS).

Astronomi procjenjuju da Konjskoj Glavi preostaje otprilike 5 milijuna godina prije nego što i ona u potpunosti nestane. Webb-ov novi pogled usmjeren je na osvijetljeni rub gornjeg dijela karakteristične strukture prašine i plina maglenice. Konjska Glava je poznata kao ‘photodissociation region – PDR’ ili regija fotodisocijacije. U takvim regijama ultraljubičasta svjetlost od mladih, masivnih zvijezda stvara uglavnom neutralno, toplo područje plina i prašine između potpuno ioniziranog plina koji okružuje masivne zvijezde i oblaka u kojima su te zvijezde nastale. Ovo ultraljubičasto zračenje snažno utječe na kemijski sastav tih regija i predstavlja glavni izvor topline.

Jedinstvena prilika za astronome

Ove regije se pojavljuju tamo gdje je međuzvjezdani plin dovoljno gust da ostane neutralan, ali ne i dovoljno gust da spriječi prodor dalekog ultraljubičastog svjetla od masivnih zvijezda. Svjetlost koja se emitira iz takvih regija pruža jedinstven alat za proučavanje fizikalnih i kemijskih procesa koji potiču evoluciju međuzvjezdane tvari u našoj galaksiji i kroz svemir, od ranih era intenzivnog stvaranja zvijezda do danas. Zbog svoje blizine i gotovo rubnog položaja, Maglica Konjska Glava je idealan objekt za astronome koji proučavaju fizičke strukture regije te evoluciju kemijskih svojstava plina i prašine unutar njihovih okoliša i prijelaznih područja između njih. Smatra se jednim od najboljih nebeskih objekata za proučavanje kako zračenje interagira s međuzvjezdanom materijom.

Zahvaljujući Webb-ovim instrumentima MIRI i NIRCam, međunarodni tim astronoma prvi put je otkrio male strukture na osvijetljenom rubu Konjske Glave. Također su detektirali mrežu prugastih obilježja koja se protežu okomito na prednju stranu PDR-a, sadržavajući čestice prašine i ionizirani plin uključen u foto-evaporativni tok maglenice. Opažanja su također omogućila astronomima da istraže učinke atenuacije prašine i emisije te da bolje razumiju trodimenzionalni oblik maglenice. U sljedećim koracima, astronomi planiraju proučiti spektroskopske podatke koji su prikupljeni o maglici, kako bi bolje razumjeli evoluciju fizikalnih i kemijskih svojstava materijala promatranog unutar iste. Ova opažanja su dio Webb GTO programa broj 1192, a rezultati su prihvaćeni za objavu u časopisu Astronomy & Astrophysics.

🔵 Pridružite se razgovoru!

Imate nešto za podijeliti ili raspraviti? Povežite se s nama na Facebooku i pridružite se zajednici znatiželjnih istraživača u našem Telegram kanalu. Za najnovija otkrića i uvide, pratite nas i na Google Vijestima.

Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.

Pratite Kozmos na Google Vijestima.