Pogledajte fotografije ogromnog satelita koji pada na Zemlju

U sklopu jednog od najzapaženijih povrataka satelita u Zemljinu atmosferu posljednjih godina, ESA-in satelit za daljinsko promatranje Zemlje, ERS-2, predviđa se za dezintegraciju u atmosferi sutra, 21. veljače.

---

Nakon gotovo tri desetljeća u orbiti, ERS-2, kao jedan od pionirskih ESA-inih satelita za promatranje Zemlje, suočava se sa svojim krajem kroz planirani povratak i dezintegraciju u Zemljinoj atmosferi, koja je zakazana za srijedu, 21. veljače. Satelit je obustavio svoje operacije u rujnu 2011.

ERS-2

Lansiran 21. travnja 1995. godine s lansirne rampe Kourou u Francuskoj Gvajani, na raketi Ariane-4, ERS-2 je bio zadužen za nadgledanje kopnenih područja, oceana, rijeka, vegetacije i polarnih područja Zemlje korištenjem senzora za vidljivu svjetlost i ultraljubičasto zračenje. Kako napominje Universe Today, tijekom svoje misije, satelit je zabilježio niz prirodnih katastrofa, uključujući poplavu rijeke Elbe u Njemačkoj 2006. godine.

ERS-2 je bio postavljen u retrogradnu, Sunčevo-sinhroniziranu nisku orbitu oko Zemlje, s inklinacijom od 98,5 stupnjeva u odnosu na ekvator. Ovaj položaj omogućio je precizno snimanje ciljanih lokacija pod konstantnim solarnim kutom, što je ključno za detaljnu analizu snimaka.

Predviđanja vezana za dezintegraciju satelita naglašavaju 21. veljače u 00:19 po Univerzalnom vremenu (UT) s mogućom odstupanjem od +/- 25 sati. Kako se navedeni datum bliži, očekuje se daljnje preciziranje vremenskog okvira. Masa ERS-2 u trenutku lansiranja, uključujući gorivo, iznosila je 2,516 kilograma, s očekivanjima da će većina satelita biti konzumirana vatrom tijekom ponovnog ulaska u atmosferu.

Smanjenje svemirskog otpada

Ovaj događaj povratka ERS-2 u atmosferu predstavlja ključan trenutak u kontinuiranim naporima ESA-e za praćenje i upravljanje svemirskim objektima te naglašava važnost strategija za smanjenje svemirskog otpada i osiguranje dugoročne održivosti svemirskih operacija.

U kontekstu svemirskih operacija, nedavni događaji povratka u atmosferu, poput satelita UARS težine 6,5 tona u 2011. i lansiranje snažne rakete Long March-5B, koja je dostavila ključni modul za kinesku svemirsku postaju Tiangong s masom od 23 tone krajem 2022., ističu sve veći izazov upravljanja svemirskim otpadom.

ERS-2 spotted! 📸🛰️

The ESA satellite is on a tumbling descent that will lead to its atmospheric reentry and break up this week.

These images of ERS-2 were captured by @heospace for @spacegovuk using cameras on board other satellites.#ERS2reentry pic.twitter.com/GTuubP6apJ

— ESA Operations (@esaoperations) February 19, 2024

Ublažavanja svemirskog otpada

Europska svemirska agencija (ESA) proaktivno se bavi ovim izazovom, a svoju prvu politiku ublažavanja svemirskog otpada usvojila je 2008. godine, više od desetljeća nakon što je satelit ERS-2 lansiran u orbitu. S obzirom na to, 2011. godine poduzete su mjere za kontrolirani povratak ERS-2 u Zemljinu atmosferu, što uključuje seriju od 66 manevra za postupno smanjenje orbite s 785 na 573 kilometra. Nakon potrošnje goriva i baterija, satelit je sada izložen povećanom atmosferskom otporu, posebice u trenutku kada se očekuje vrhunac solarnog ciklusa.

Praćenje satelita ERS-2, čiji je identifikacijski broj 1995-021A/23560, omogućeno je kroz specijaliziranu web stranicu koju je uspostavila ESA, kao i putem platformi kao što su Aerospace.Org, Space-Track i Heavens-Above, pružajući ažurirane informacije o njegovim posljednjim trenucima prije dezintegracije.

Problem svemirskog otpada

Očekuje se da će ERS-2 tijekom svojih posljednjih prolazaka kroz atmosferu postići značajne brzine, slično onome što je zabilježeno tijekom finalne orbite satelita UARS, kada je bio vidljiv kako se brzo okreće prolazeći kroz noćno nebo.

Problem svemirskog otpada, koji trenutno obuhvaća više od 25,800 objekata u orbiti oko Zemlje, nastavlja rasti s rekordnim brojem lansiranja zabilježenim 2023. godine i predviđanjima da će 2024. godina nadmašiti te brojke. Razvoj mega-konstelacija, poput one koju razvija SpaceX s projektom Starlink, dodatno komplicira situaciju. Svemirski otpad ne samo da predstavlja rizik za posade na misijama i infrastrukturu poput Međunarodne svemirske postaje i Tiangong, već i utječe na astronomska promatranja i potencijalno na Zemljino magnetsko polje, kako sugeriraju nedavna istraživanja.

Značajno je napomenuti da, iako su lansiranja uglavnom inicirana od strane bogatijih zemalja sjeverne hemisfere, posljedice nekontroliranih povrataka u atmosferu često nepravedno pogađaju zemlje globalnog juga, postavljajući pitanje o globalnoj odgovornosti i potrebi za međunarodnom suradnjom u rješavanju ovog sveprisutnog problema.