Planetarni znanstvenici iz Njemačke i Indije izvršili su najdetaljnije istraživanje kratera Urvara na Ceresu, patuljastom planetu u asteroidnom pojasu.
U nedavnm istraživanju objavljenom u časopisu Nature Communications, istraživači s Instituta Max Planck za istraživanje solarnog sustava (MPS) u Göttingenu, Sveučilišta Münster (WWU) i Nacionalnog instituta za znanstveno obrazovanje i istraživanje (NISER) u Bhubaneswaru, Indija predstavlja do sada najdetaljnije istraživanje kratera Urvara.
Koristili su se podatcima dobivenima iz NASA-ine letjelice Dawn, koja je 2015. ušla u orbitu Ceresa i proučavala planet u razdoblju od tri godine. Malo se znalo o Ceresu prije misije Dawn.
Udarni krateri na Ceresu
Ceres je najveći objekt u asteroidnom pojasu, promjera oko 960 kilometara, i jedini koji je pod vlastitim utjecajem poprimio sferni oblik.
Urvara je treći najveći udarni krater na Ceresu, nakon Kerwana i Yalodea. Prema istraživačima, Urvara je možda bila mjesto kriovulkanske aktivnosti, baš kao i krater Occator.
Među najupečatljivijim udarnim kraterima je Occator, kojeg ističu svijetle točke u njegovoj unutrašnjosti, za koje se saznalo da su naslage soli od kriovulkanske aktivnosti.
Krateri na Ceresu dobili su imena po poljoprivrednim božanstvima diljem svijeta. Za posljednje istraživanje, istraživači su se usredotočili na 170 kilometara široku Urvaru, koja se nalazi na južnoj hemisferi i koja je nastala prije oko 250 milijuna godina, a otkriven materijal je s dubine od 50 kilometara.
Najprecizniji podaci promatranja kratera Urvara dobiveni su tijekom Dawnove misije: nakon što je primarna misija završila, preostalo gorivo bilo je dovoljno za let visoko eliptičnim orbitama koje su letjelicu dovele do udaljenosti od 35 kilometara od površine. Tijekom ove faze dvije kamere snimile su slike na kojima se mogu identificirati strukture veličine nekoliko metara. Sustav kamera razvijen je i izgrađen pod vodstvom MPS-a.
Značajke kratera Urvara
Najistaknutija značajka koja se blago uzdiže od središta kratera je planinski lanac dug oko 25 kilometara i visok 3 kilometra. Njegov južni bok mjesto je hrapavih litica, područja prekrivenih gromadama – i povremeno svijetlim materijalom koji podsjeća na poznate svijetle točke kratera Occator.
Kako se ispostavilo, svijetli materijal su soli.
Podaci s Dawnovog VIR spektrometra, koji je misiji pridonijela talijanska svemirska agencija ASI, također pokazuju da su se organski spojevi taložili zajedno sa solima na padini zapadno od središnjeg planinskog lanca.
Takva kombinacija naslaga soli i organskih spojeva nije prije uočena. Čini se da su naslage organskih spojeva također relativno mlade.
“Naša analiza otkriva da su različita područja kratera vrlo različite starosti”, kaže Nico Schmedemann s Instituta za planetologiju WWU. ” Razlika u starosti je do 100 milijuna godina.
Prema modelima, najstarija područja u krateru Urvara stara su oko 250 milijuna godina. Mlađe površine unutar kratera uključuju opsežna glatka, tamna područja, kao i jame koje su vjerojatno nastale istjecanjem plina u podzemnoj površini.
“Organski elementi za koje vjerujemo da smo pronašli u bazenu Urvara na južnoj hemisferi razlikuju se od organski bogatih područja u krateru Ernutet na sjevernoj hemisferi i pomoći će nam da odgovorimo na mnoga pitanja“, kaže Guneshwar Thangjam, znanstvenik iz NISER-a. “Tim radi na tim aspektima koristeći i FC i VIR spektralne podatke”, dodaje.
Sve u svemu, krater Urvara nam predstavlja izrazito složenu sliku koju još ne razumijemo u potpunosti i koja ostavlja prostora za daljnja istraživanja i tumačenja.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram-t.me/kozmoshr
