Istraživači Sveučilišta McGill analizirali su životne uvjete pod permafrostrom u Lost Hammer Springsu, kanadskom visokom Arktiku, u potrazi za sitnim mikrobima. Radi se o okolišu koji je izuzetno hladan i slan te gotovo lišen kisika, a privukao je pozornost znanstvenika jer najviše nalikuje određenim područjima na Marsu. Poanta istraživanja jest, ako postoje oblici života na Marsu, mogli bi izgledati vrlo slično onome što se pronađe u Lost Hammer Springsu.
Otkriveni mikrobi koji bi mogli preživjeti uvjete na Crvenom planetu
Nakon duge potrage, otkriveni su nikad dosada identifcirani mikrobi čiji je metabolizam analiziran pomoću najsuvremenijih genomskih tehnika. Sada je jasno da čak i u spomenutim ekstremnim uvjetima, analognim onima na Marsu, mikrobi mogu preživjeti apsorbirajući jednostavne anorganske spojeve kao što su metan, sulfid, sulfat, ugljični monoksid i ugljični dioksid.
Europska svemirska agencija bila je toliko zapanjena rezultatima istraživanja da su odlučili koristiti stanište u Hammer Springsu kako bi testirali sofisticirane instrumente za detektiranje života koji će biti korišteni na budućoj misiji ExoMars.
Usporedba Lost Hammer Springsa i Marsa
Lost Hammer Spring, u Nunavutu, kanadskom visokom Arktiku, jedan je od najhladnijih i najslanijih kopnenih staništa ikad otkrivenih. Voda koja putuje kroz 600 metara permafrosta do površine izuzetno je slana (24% saliniteta), na temperaturama ispod nule (−5 °C) i ne sadrži gotovo nikakav kisik (<1ppm otopljenog kisika).
Visoke koncentracije soli sprječavaju smrzavanje izvora Lost Hammer, čime se održava tekuće vodeno stanište čak i na temperaturama ispod nule. Ti su uvjeti analogni onima koji se mogu naći u određenim regijama na Marsu, gdje su uočene rasprostranjene naslage soli i mogući hladni izvori soli.
Sekvencioniranje DNA i mRNA novootkrivenih mikroba
Kako bi stekao uvid u vrste oblika života koji bi mogli postojati na Marsu, istraživački tim Sveučilišta McGill, predvođen Lyleom Whyteom iz Odjela za prirodne resurse, koristio je najsuvremenije genomske alate i metode mikrobiologije za identificiranje i opisivanje aktivne mikrobne zajednicu u ovom jedinstvenom staništu.
“Trebalo je nekoliko godina rada sa sedimentom prije nego što smo uspjeli otkriti aktivne mikrobne zajednice”, navodi Elisse Magnuson, dr. sc. student u Whyteovom laboratoriju i prvi autor rada, objavljenog u znanstvenom časopisu ISME Journal . Sekvenciranje njihove DNA i mRNA bio je mukotrpan poduhvat, “Slanost okoliša ometa i ekstrakciju, i sekvencioniranje mikroba, tako da kada smo uspjeli pronaći dokaze o aktivnim mikrobnim zajednicama, to je bilo vrlo zanimljivo iskustvo.”
Tim je izolirao i sekvencirao DNA iz proljetne zajednice mikroba, omogućivši rekonstrukciju genoma otprilike 110 mikroorganizama, od kojih većina nikada prije nije viđena. Ovi genomi omogućili su timu da utvrdi kako takva bića mogu preživjeti u ovom ekstremnom okruženju.
Ovi mikrobi ne zahtjevaju organski materijal i kisik
“Mikrobi koje smo pronašli i opisali u Lost Hammer Springu su iznenađujući, jer, za razliku od drugih mikroorganizama, za život ne trebaju organski materijal niti kisik”, objašnjava Whyte.
“Umjesto toga, oni preživljavaju jedući i udišući jednostavne anorganske spojeve poput metana, sulfida, sulfata, ugljičnog monoksida i ugljičnog dioksida, kojih ima i na Marsu. Oni također mogu fiksirati ugljični dioksid i dušikove plinove iz atmosfere, a sve ih to čini vrlo sposobnima za preživljavanje u vrlo ekstremnim okruženjima na Zemlji i šire.”
Marsovi ledenjaci ugljičnog dioksida se ‘kreću’
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram
Izvori:
Ja sam Matija Klarić.
Student sam Ekonomskog fakulteta, a u slobodno se vrijeme bavim volonterstvom te istraživanjem, čitanjem i pisanjem o mojim omiljenim temama; svemiru, astronomiji, astrofizici i tehnologiji.
