Skoro 55 godina nakon misije Apollo 11, prve misije koja je dovela ljude na Mjesec, znanstvenici su pronašli dokaze o postojanju velikog sustava špilja u blizini mjesta slijetanja astronauta.
Kako je objasnio Christopher Pattison, istraživač na Institutu za kozmologiju i gravitaciju na Sveučilištu Portsmouth oristeći radarske snimke NASA-ine letjelice Lunar Reconnaissance Orbiter iz 2010. godine, istraživači su otkrili da veliki krateri na površini Mjeseca mogu biti “vrata ili prozori” u prostrane špilje i tunele ispod površine.
Ove špilje mogle bi biti ključne za buduće astronaute koji žele kolonizirati Mjesec, jer pružaju prirodno sklonište za buduće lunarne baze.
Pristup kroz krater u Moru Tišine
Jedan od tih prolaza, poznat kao Tranquillitatis pit, nalazi se u području Mare Tranquillitatis (More Tišine), velikom bazenu od bazalta. Neil Armstrong i Buzz Aldrin sletjeli su u ovu regiju 20. srpnja 1969. godine.
Iako Mare Tranquillitatis možda neće biti prvo mjesto koje će ljudi pokušati kolonizirati na Mjesecu, postojanje jedne špilje ukazuje na mogućnost postojanja drugih u pogodnijim lokacijama.
Mare Tranquillitatis nije idealna lokacija za ljudsku bazu zbog nedostatka jednog ključnog resursa – vode. Na mjesečevom ekvatoru nema leda, što znači da nema lako dostupne vode za piće, proizvodnju kisika ili raketno gorivo. Zbog toga je ekvator prikladan za slijetanje i posjetu, ali ne i za stalnu kolonizaciju.
Na mjesečevim polovima, međutim, led bi mogao postojati zahvaljujući sjenama koje ga štite od sunčevih zraka. Polovi su stoga prvi izbor za naseljavanje jer smanjuju potrebu za donošenjem vode sa Zemlje.
Tranquillitatis pit, jedno od oko 200 poznatih otvora na mjesečevoj površini, prvi je put snimljen 2010. godine. Znanstvenici su sada potvrdili da vodi u špilju ispod površine. Krater je širok oko 100 metara, a zidovi su visoki između 130 i 170 metara, što ga čini najdubljim poznatim kraterom na Mjesecu.
Ponovnom analizom radarskih podataka i korištenjem računalnih simulacija, znanstvenici su utvrdili da dio signala reflektira iz podzemnog špiljskog kanala dugog nekoliko desetaka metara. Ovo sugerira da Tranquillitatis pit vodi do dostupne špilje ispod mjesečeve površine.
Uzbudljiva perspektiva
Ovo otkriće je izuzetno važno jer otvara mogućnost izgradnje budućih skloništa i baza na Mjesecu. Osim zaštite od štetnih kozmičkih zraka, špiljski sustavi pružaju i stabilnu temperaturu.
Površinska temperatura na Mjesecu varira zbog nedostatka atmosfere koja zadržava toplinu. Tijekom dana, temperature mogu doseći 121°C, dok noću padaju na -133°C. Sjena špilje mogla bi stabilizirati temperaturu, što bi olakšalo izgradnju skloništa.
Osim toga, mali asteroidi često udaraju u Mjesec zbog nedostatka atmosfere. Čvrsta konstrukcija špilje mogla bi pružiti potrebnu zaštitu.
Unatoč tim prednostima, postoje izazovi. Zidovi kratera su strmi i visoki preko 100 metara, što znači da će budući istraživači morati pronaći siguran način za ulazak i izlazak. Ovo bi moglo uključivati ljestve ili sofisticiranije sustave poput mlaznih ruksaka. Srećom, manja gravitacija na Mjesecu čini ovaj problem manje ozbiljnim nego na Zemlji. Također će biti potrebno provjeriti strukturalnu stabilnost špilja prije nego što ju naselimo.
Studija je također otkrila da bi podzemni sustav mogao biti dug između 30 i 80 metara i širok oko 45 metara. Ovo bi bilo dovoljno za smještaj nekoliko “mjesečevih kuća”. Pod izgleda dovoljno ravan za gradnju bez većih priprema.
Vjerojatno je da su špilje na Mjesecu nastale kao tuneli formirani tijekom vulkanskih aktivnosti prije milijuna godina. Kada bi tekuća lava tekla ispod površine, stvarala bi čvrstu koru, dok bi lava unutra i dalje tekla. Nakon što bi se lava povukla, ostala bi šupljina.
Još bolja opcija od špilje u Mare Tranquillitatis bilo bi otkriće sličnih struktura u blizini lunarnih polova. Tamo bi astronauti imali sklonište i pristup vodi iz leda koji se nalazi u sjenovitim kraterima. Ovo bi značajno smanjilo troškove i složenost dugotrajnog naseljavanja na Mjesecu. Činjenica da možemo identificirati ove strukture iz svemira omogućava planiranje misija koje bi koristile ova prirodna skloništa. Ovakvo otkriće otvara mogućnost da budući astronauti žive u vulkanskim špiljama na Mjesecu.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
