Ogromni oblak svjetlećeg plina Eos udaljen je samo 300 svjetlosnih godina od Zemlje, a iako se proteže nebom poput velikog zviježđa, otkriven je tek nedavno zahvaljujući rijetkom ultraljubičastom svjetlu. Ovo fascinantno otkriće moglo bi promijeniti kako gledamo na formiranje zvijezda i skriveni plin u našoj galaksiji.
Astronomi su ostali iznenađeni kad su otkrili da se Eos nalazi na samom rubu Lokalnog mjehura — regije svemira gdje se nalazi i Sunčev sustav. Taj golemi oblak molekularnog vodika prostire se do 80 svjetlosnih godina u širinu i sadrži između 2.000 i 8.500 masa Sunca. Iako većinom sastavljen od vodika, Eos sadrži i malu količinu prašine, oko 44 sunčeve mase, što je izuzetno malo u usporedbi s poznatijim oblačnim regijama poput Orionove maglice.
Premda Eos nije dovoljno gust da trenutno stvara zvijezde, znanstvenici vjeruju da bi s vremenom mogao razviti nova zvjezdana jata. No postoji i mogućnost da će obližnje zvijezde svojim zračenjem raspršiti oblak prije nego što dođe do stvaranja zvijezda. Procjene govore da bi Eos mogao nestati u idućih šest milijuna godina, što je u kozmičkom smislu vrlo kratko razdoblje.
Kako je otkriven ogromni oblak svjetlećeg plina Eos
Otkrivanje molekularnog vodika iznimno je teško jer sam vodik rijetko emitira svjetlo koje možemo jednostavno detektirati. Uobičajeno se prisutnost molekularnih oblaka otkriva preko tragova ugljikova monoksida ili infracrvene emisije prašine. No Eos je drugačiji. Bez obližnjih zvijezda koje bi ga zagrijavale, ipak emitira slabo svjetlo u dalekom ultraljubičastom spektru, posebno na svojim rubovima gdje dolazi do zagrijavanja plina.
Astronomi su koristili podatke sa satelita STSAT-1, koji je 2023. godine objavio snimke 70 posto noćnog neba u dalekom ultraljubičastom spektru. Prva je na trag Eosa naišla dr. Blakesley Burkhart sa Sveučilišta Rutgers. Kako je objasnila, ovo je prvi put da je molekularni oblak otkriven direktnim promatranjem fluorescencije molekularnog vodika.
“Ovaj oblak doslovno svijetli u mraku,” rekla je Burkhart. “To otvara potpuno nove mogućnosti za otkrivanje skrivenih oblaka plina u galaksiji.”
Znanstvenici vjeruju da bi daljnja primjena ove metode mogla dovesti do otkrića mnogih drugih skrivenih struktura, pa čak i omogućiti bolje razumijevanje ranih faza razvoja svemira. Dr. Thavisha Dharmawardena sa Sveučilišta New York istaknula je da je u vrijeme njezina studija promatranje molekularnog vodika bilo smatrano gotovo nemogućim.
“Tehnika dalekog ultraljubičastog zračenja mogla bi potpuno promijeniti način na koji proučavamo međuzvjezdani medij,” rekla je Dharmawardena.
Za sada, Eos ostaje jedinstvena struktura — dovoljno blizu da ga nazivamo našim svemirskim susjedom, ali i dovoljno neobičan da još uvijek skriva brojne tajne. Buduća istraživanja otkrit će hoće li iz ovog oblaka niknuti nove zvijezde ili će ga galaktičko zračenje raznijeti u svemirska prostranstva.
🔵 Pridružite se razgovoru!
Imate nešto za podijeliti ili raspraviti? Povežite se s nama na Facebooku i pridružite se zajednici znatiželjnih istraživača u našem Telegram kanalu. Za najnovija otkrića i uvide, pratite nas i na Google Vijestima.
